Ni nakon šest golova u mreži nema promjene? Jasno je kao dan da Moniz neće odustati od svoje filozofije

Prvo moraš posložiti obranu da bi mogao razmišljati o napadu, govorili su mnogi iskusni treneri. Neki među njima dodali bi kako se momčad i način igre biraju sukladno profilu igrača koji su na raspolaganju, a ponekad se treba prilagoditi i suparniku, te ga nastojati “prevariti” ponekom taktičkom zamkom ili inovacijom.

Navedenim se postulatima lukavo u protekle dvije sezone služio Zoran Zekić. Bivši Slavenov trener je u velikom dijelu svog mandata izvlačio maksimum iz kadra koji mu je bio na raspolaganju, a to su u svom izboru honorirali i njegovi kolege te nogometaši drugih klubova, koji su ga proglasili najboljim HNL trenerom u prošloj sezoni.

U Slavenu danas kao da se srame što im je Zekić uopće bio trener (i sportski direktor), pa nisu ni objavili da je dobio to veliko priznanje. Ne samo to, nego su se riješili i mnogih igrača koji su se na ovaj ili onaj način povezivali sa Zekićem, a za koje su novi krojači sportske politike predvođeni koordinatorom za struku Dejanom Šomocijem i vanjskim suradnikom Sinišom Gagulom smatrali kako više nisu potrebni, odnosno da za njihove pozicije imaju bolja rješenja.

Međutim, novom treneru Ricardu Monizu nisu odmah na raspolaganje stavljeni svi igrači, što je i očekivano s obzirom na iskustva iz ranijih sezona. Tako je u pripreme Nizozemac krenuo s 15 mladih, no nitko od njih, osim već afirmiranog Ante Crnca, nije započeo utakmicu u Osijeku. Odlučio se Moniz za iskusnija imena, bez obzira na to što su se neki od njih priključili kasnije i nisu prošli pripreme.

Slijedom navedenog, logično je i da nisu mogli u potpunosti usvojiti njegove zahtjeve usmjerene prema napadačkoj igri, visokom intenzitetu i visokom presingu. Niti su tjelesno dovoljno spremni za takav način igre. Moniz je od prvog dana priprema “nagazio” igrače, inzistirao je na svojoj filozofiji bez obzira na kadar koji mu je dostupan.

Jedan nas je insajder tijekom priprema upozorio kako bi ova nova momčad mogla gadno stradati kad naleti na ozbiljnijeg suparnika. Već su i rezultati s pripremnih utakmica puno toga otkrivali, u osam nastupa nije ostvarena niti jedna pobjeda, a konačno razotkrivanje aktualnog stanja koprivničkog prvoligaša uslijedilo je na predivnoj Opus Areni.

Razgolitio je Osijek sve Slavenove slabosti i manjak kvalitete na pojedinim pozicijama. Osobito nesigurna bila je obrana koja ima velikih problema kad izađe visoko, ali ni u pozicijskoj igri nije briljirala. Prolazili su Osječani kao na svom Korzu, šetali kroz kratere u suparničkim redovima i na kraju stali na milostivih šest komada. Moglo je biti još gore, no i ovako su izjednačena dva najteža poraza u Ligi 10...

Rijetki su pojedinci u Slavenovim redovima mogli dobiti prolaznu ocjenu, tek strijelac Ante Crnac, pa Arber Hoxha za prvo poluvrijeme, Ganac Michael Agbekpornu za prikazano do ozljede... No, pojedinačne analize nakon ovakvog debakla nemaju previše smisla. Jednostavno, zakazali su svi skupa, cijela momčad, na čelu s trenerom i stručnim stožerom.

Moniz od svoje filozofije neće odustati, to je jasno kao dan. Možda će Slaven s vremenom postati ugodno iznenađenje, no pitanje je samo koliko će u vodstvu kluba biti strpljenja, odnosno koliko mu je vremena potrebno da svoje ideje provede u djelo. Jer, treba tu i tamo osvojiti i poneki bod. A s pristupom i “igrom bez igre” kao na Opus Areni, Farmaceutima se ne piše dobro u sjevernom derbiju protiv uvijek nezgodnog i na susjede osobito nabrijanog Varaždina...