Slaven Belupo ne izgleda dobro u početku novog prvenstva. Momčad koja je zapravo tek u formiranju nakon velikih igračkih fluktuacija prima puno pogodaka, najviše u ligi, a osvojila je malo bodova, svega šest u sedam kola. Uspjela je pobijediti samo Rudeš i to uz poveću dozu sreće, pa se nakon domaćeg poraza od Lokomotive u “podravskoj metropoli” upalio alarm.

Prvi inozemni trener na klupi Farmaceuta nije u uvodnim kolima pokazao da je dorastao zahtjevnom zadatku vođenja momčadi u HNL-u. Iako je činjenica da mu klub nije odmah osigurao kompletnu momčad (što je zapravo i nemoguće u trenutačnim financijskim okolnostima), Ricardo Moniz je nekim svojim potezima i “vizijama” u ekipu unio dodatnu konfuziju.

Vikend je u koprivničkom klubu protekao u sastancima vodećih ljudi koji su pokušali analizirati sve što se dogodilo te tko je i u kolikoj mjeri odgovoran za aktualno stanje. A naš je dojam da svi snose svoj dio odgovornosti; od uprave koja se ne može pohvaliti jedinstvom, preko trenera koji se najblaže rečeno nije najbolje snašao u novom okruženju i novoj kulturi, pa sve do igrača od kojih su mnogi ostali dužni.

Odluka o smjeni trenera još nije službeno donesena, no prema neslužbenim informacijama s kojima raspolažemo, bit će to tek formalnost na sastanku uprave koji je zakazan za ponedjeljak. Kako se to običava reći u ovakvim situacijama, voda je došla do grla i treba se pokušati spasiti što se spasiti može.

Ferenčina prvi, Landeka drugi izbor?

Očekuje se da će klupsko čelništvo u ponedjeljak imenovati i novog trenera koji će u vrijeme reprezentativne stanke nastojati podići momčad i pripremiti je za nastavak natjecanja u kojem je pred Slavenom težak raspored; Dinamo u Zagrebu, pa Rijeka, Osijek i Varaždin u Koprivnici.

Naši izvori spominju nekoliko trenerskih imena koja se razmatraju kao mogući Monizovi nasljednici, a kao blagi favorit u ovom trenutku ističe se Roy Ferenčina. Riječ je o apsolutnoj legendi Slavena Belupa, čovjeku koji je kao igrač doslovno ostavljao srce na terenu te svojom borbenošću, trkom i agresivnošću osvojio navijače.

Roy Ferenčina

DAMIR KRAJAČ Cropix

Kasnije se potvrdio i kao uspješan trener na koprivničkoj klupi, bio je posljednji koji je odveo momčad u neko europsko natjecanje osvajanjem trećeg mjesta u prvenstvu. Pamti se i najveća pobjeda u klupskoj povijesti, trijumf protiv Athletic Bilbaa u 3. pretkolu Europske lige 2012. godine (2:1) svega koji mjesec nakon što su Baski pod vodstvom velikog Marcela Bielse igrali finale tog istog natjecanja...

Nakon Ferenčinina odlaska Slaven je počeo padati te se “stabilizirao” u donjem dijelu ljestvice kao klub koji je u neku ruku postao pretplaćen na sedma mjesta. Njegov povratak, kako doznajemo, zagovaraju oni u Slavenovoj upravi koji smatraju da je u ovom trenutku momčadi potreban stručnjak s iskustvom i rezultatima iza sebe.

Nema dvojbe da stručnjak rođen u SAD-u ima i osobnost kojom može “razdrmati” ekipu koja na terenu u uvodu nove sezone djeluje kao heterogena skupina individualaca kojima nije baš najjasnije što trebaju činiti.

U talonu su, osim Ferenčine, još i Ivica Landeka, Dino Skender, Samir Toplak, Dražen Besek i mladi domaći kadar Želimir Mešnjak koji trenutačno vodi Mladost iz Ždralova. Ponuđen je i bivši Hajdukov strateg Joan Carrillo, a navodno u lobiranju dosta visoko kotira i Landeka, bivši Slavenov prvotimac koji je uspješno vodio Rudeš u Drugoj ligi, no nedostaje mu prvoligaškog iskustva.

Hibridni model nakon Zekićeva odlaska

Izbor trenera svakako je izuzetno važan za klupsku budućnost, no usudili bismo se reći da bi društvu iz Miškinine 10 bilo još važnije napokon se kvalitetno posložiti na svim razinama i precizno utvrditi klupsku hijerarhiju, isto tako i podjelu odgovornosti.
Primjerice, Slaven Belupo je jedan od rijetkih nogometnih klubova koji nema sportskog direktora. Dejan Šomoci je član uprave i “koodrinator za sportsku politiku”, dok je nogometni agent Siniša Gagula angažiran u svojstvu vanjskog “stručnog savjetnika”.

Drugim riječima, niti jedan od njih zapravo nema odgovornost za poteze koji su vuku, kao što su dovođenje igrača ili trenera.

Jasno je da ozbiljnog sportskog direktora, s referencama, odgovarajućom diplomom i poznanstvima u nogometnom svijetu, treba i dobro platiti. Zoran Zekić kao trener taj posao nije mogao obavljati kvalitetno, a nakon njegova odlaska u Slavenu su se odlučili za svojevrsni hibridni model koji se zasad ne pokazuje osobito uspješnim.

Iz svega navedenog možete zaključiti da u klupskom vodstvu postoji više struja, a svaka od njih vuče na svoju stranu. Nećemo “otkriti Ameriku” ako Slavenovu vrhušku podsjetimo da je jedinstvo potrebno na svim razinama da bi klub bio uspješan, dovoljno je samo pogledati što se događa u Dinamu, gdje također nema jedinstva. Ista pravila vrijede i unutar obitelji da bi ona skladno funkcionirala, isto tako i u bilo kojem radnom kolektivu.

S druge strane, očito je da nakon odlaska Ante Crnca u poljski Rakow momčadi trebaju još barem jedno, ako ne i dva kvalitetna pojačanja u napadu...