Nakon dugo vremena, prošlo je od toga već više od 10 godina, uključio se Slaven Belupo ove sezone u borbu za europske pozicije.
Igrali su Farmaceuti jako dobro u prvom dijelu sezone, mnogi su ih s pravom proglašavali hitom prvenstva jer je momčad s drugim najmanjim proračunom lige uspjela parirati financijski znatno moćnijim suparnicima.
Pomogle su, dakako, i slabe faze konkurenata poput Rijeke i Osijeka, koji su na kraju ipak izborili plasman u pretkolo Konferencijske lige. Slaven, Varaždin, Istra 1961 i Lokomotiva iz utrke su otpali u samoj završnici, a u Koprivnici mogu biti zadovoljni što su se u većini sezone uspjeli izdići iznad prosječnih izdanja u prošlim prvenstvima.
I tako bi opći dojam o Slavenovoj sezoni mogao ispasti pozitivan. Ipak, postoje i druga gledišta, druge perspektive, iz kojih situacija izgleda malo drugačije. Naime, rezultati ostvareni u proljetnom dijelu sezone jasno ukazuju na strmoglavi pad forme, osobito u samoj završnici. Europa se i dalje nudila, ali Farmaceuti nisu imali snage dohvatiti je.
Gutanje gorkih pilula
O razlozima koji su doveli do takve situacije svatko ima svoje mišljenje. Stručni stožer najbolje zna što je i kako radio jesenas, a što na proljeće. Mnogi će reći da ovu sezonu treba što prije zaboraviti, no bilo bi za sve u klubu korisno napraviti dublju analizu i pokušati dokučiti što se to doista dogodilo. Kako se u budućnosti slične pogreške ne bi ponovile...
Brojke ne lažu. Na kraju jesenske dionice HNL-a koprivnički je klub držao četvrto mjesto na ljestvici s 26 osvojenih bodova i razlikom pogodaka 16:26. U tom razdoblju Zekićeva je momčad ostvarila sedam pobjeda, pet remija i pet poraza, iza nje je ostao Varaždin s četiri boda manje i utakmicom manje, Istra 1961 sa šest bodova manje i susretom manje, Lokomotiva s osam bodova zaostatka, te Rijeka koja je u tom trenutku imala svega 15 bodova.
Kolo prije kraja prvenstva Farmaceuti na kontu imaju 42 boda s 10 pobjeda, 12 remija i 13 poraza te razlikom pogodaka 26:45. Dakle, u proljetnom dijelu prvenstva Slaven je uspio ostvariti tek tri pobjede, sedam remija i čak osam poraza. U 18 proljetnih nastupa postignuto je tek 10 pogodaka, a primljeno njih 19.
I ono što je možda i najvažnije, momčad na terenu nije imala istu energiju kao što je to bilo u jesenskom dijelu sezone. Možda ćemo nešto više o pozadini cijele priče doznati kad se netko od klupskih čelnika odluči otvoreno progovoriti o zbivanjima iza kulisa. Slavenovi su navijači ovog proljeća uglavnom gutali gorke pilule i u najmanju ruku zaslužuju objašnjenje zbog čega je tome bilo tako. A nešto se definitivno dogodilo u stanci između dvije polusezone...
U svakom slučaju, igre i rezultati u 2023. godini Slavenu ne idu na čast, za razliku od dijela 2021. i 2022. koje su pod Zekićevim vodstvom bili odlični. Nije u javnosti najsretnije ispao ni rastanak s aktualnim trenerom i sportskim direktorom, možda su postojali načini da se sve “odigra” i na drugi način. A možda i nisu, možda su doista stvari otišle tako daleko...
Dobra škola
Sve u svemu, bila je ovo epizoda u kojoj svatko ima svoj dio odgovornosti. Zekić za to kako mu je momčad izgledala na terenu jer on je i dalje glavni u toj priči, a vodstvo kluba za sve ostale poteze koji jesu ili nisu povučeni. Na kraju nije ispalo najsretnije ni za koga jer se Slaven i Zekić neće rastati u dobrim odnosima, klub nije uspio uloviti Europu, a nakon ovakvih igara u posljednje vrijeme neće biti lako napraviti ni neki dobar transfer.
Neće biti ni previše vremena za osvrtanje iza ramena jer pripreme za novu sezonu kreću već u lipnju. Svi akteri ove priče prošli su dobru školu, Gibonni bi rekao “drugi puta ću pametnije”...