Povod je godina dana provedenih na trenerskoj klupi, a u intervjuu se osvrnuo na učinjeno, izdvojio najljepše trenutke, prokomentirao odnos s igračima i ljudima u klubu, a govorio je i o planovima.
- Baš je proletjela ova godina! Kao igrač sam promijenio 27 klubova, no kao trener ne mijenjam ih tako često, i to mi je drago. Mislim da je bitan kontinuitet rada – rekao je Zoran Zekić.
U tih 365 dana puno se toga dogodilo u Slavenu Belupu.
- Od one borbe za opstanak, strategije, skautinga pa do velike, prevelike fluktuacije igrača. Imao sam puno lijepih trenutaka, naravno da je bilo i dosta teških tema i razgovora. Iskoristio bih priliku da kažem svim svojim igračima i suradnicima, da sigurno nije bilo namjerno ako sam nešto napravio nažao. Zahvalio bih svim ljudima koji rade sa mnom, jer to zaista nije lagano (smijeh). Da, ponekad sam onako, malo teži, ali radimo svi za dobrobit kluba tako da i oni to razumiju. Na kraju krajeva, mislim da ipak znaju da imaju moje veliko poštovanje.
Koji su mu bili najljepši trenuci u koprivničkom prvoligašu?
- Meni je zapravo najljepši trenutak kad vidim da se neki igrač razvija na pravi način. U ovih godinu dana najljepše mi je bilo što sam trenirao Lovru Zvonareka. Svi ti igrači koji su trenirali s njim, koji su iskusniji i koji su puno toga prošli, bili su svjesni da treniraju s jednim zaista vrhunskim talentom, a rekao bih prije svega s vrhunskim dečkom. Za njega smo svi sigurni da će doći do velikih stvari u nogometu i životu. Naravno da je bilo i puno drugih lijepih trenutaka.
Osim što je trener, Zekić je i sportski direktor Farmaceuta. Gdje još postoji prostor za napredak u sportskom segmentu kluba?
- Dosta je prostora. Krenuli smo sa selekcijama i doselekcijama, doveli smo dosta mladih igrača, a dosta ih već igra. To će nam biti potreba i cilj i dalje, a naravno da ne smijemo zanemariti iskusnije igrače, oni su nam jako bitni u cijelom procesu. Posao sportskog direktora radim s ljudima iz kluba, a kad su u pitanju transferi naših igrača, mislim da će nam biti puno lakše kad napravimo tu nekakvu prvu i drugu stepenicu. Neki su već dobili dosta prilike i za njih ima dosta upita, i vjerujem da ćemo ubrati plodove tog rada. Naravno, rezultat u tome svemu ne smije patiti, svjestan sam svega toga. Na kraju krajeva, nakon utakmice te nitko ne pita koliki ti je proračun, s kojim kadrom igraš, odakle su ti igrači došli i za koju plaću igraju. To je i normalno, moraš se pokazati u najboljem svjetlu i iz tjedna u tjedan se potvrđivati.
Često spominjete kontinuitet rada. Da li je ovaj uspješan start u sezonu plod toga što ste u klubu već godinu dana?
- Zahvalio bih našim iskusnijim igračima, oni su sve te naše ideje na terenu brže približili novim igračima kojih je zaista puno. Moram pohvaliti to što svo ovo vrijeme imamo nevjerojatnu simbiozu u svlačionici, pošten rad. Zna se hijerarhija, ali nema prevlike vike jer su dečki angažirani. Imamo vremena i za zezaznciju. Bila je neki dan zezancija na račun moje frizure, moram reći da mi je bila top. Jedan igrač me vidio u gradu, poslao mi je poruku ‘šefe, a da ipak danas sa šiltericom vodite utakmicu?‘ (smijeh). Sve je kod nas zaista onako kako treba biti. Nitko se ne postavlja previše visoko, zna se po defaultu što i kako. Na kraju krajeva, ja pokušavam igračima biti na dispoziciji, da im pomognem u svakom trenutku, na svakom treningu, naravno ne samo ja, nego i moji pomoćnici. Autoritet stječeš znanjem i svojim postupcima. Ne smiješ biti licemjeran, ne smiješ jedno pričati, a drugo raditi. To su neke stvari koje su jako bitne kod nas.
Je li ta simbioza iz svlačionice ono nešto što daje dodatan rezultat?
- Je, mislim da smo mi po tome zaista drugačiji od drugih. Da se nitko ne uvrijedi, nemamo nekakvu posebnu atmosferu. Nemamo ni nekog pritiska, što isto nije dobro u sportu, nemamo ni prevelike euforije. Zato moramo biti pošteni između sebe i dolaziti s jednom pravom energijom na trening. Mislim da smo u tome uspjeli u ovih godinu dana i da to više nije izuzetak, nego pravilo. Naravno da su sve ove druge stvari jako bitne, radimo jako puno na taktici. Ponekad mi se čini da radimo i previše, ali smatram da bi nam bilo puno teže da ne radimo tako. Mislim da smo taktički jako dobro posložena momčad, da znamo reagirati u svakom trenutku i na protivnika, i na potrebu za promjenom na terenu u datim okolnostima. A igrači su na to pripremljeni, i tu nema nekakvih slučajnosti.
Poznato je da niste od onih koji dugoročno planiraju osvajanje bodova, ali što možemo od vaše momčadi očekivati barem do kraja polusezone?
- Znate da to nećete čuti od mene. Ja to ni ne znam, nisam se nikad bavio kalkulacijama, praktički znam dva-tri kola unaprijed s kim igramo. Pripremo se od utakmice do utakmice. Što se tiče dugoročnih planova, naravno da bih htio što duže biti na ovakvom valu rezultata. Sami smo došli do toga, nitko nam to nije dao, tako da bismo sami to trebali držati. U svakoj utakmici u HNL-u jako teško pobjeđujemo, a moj je cilj da i dalje igramo ovako disciplinirano, da budemo još malo opasniji prema naprijed, da u dobrom dijelu popravimo visoki presing koji nas je prošle sezone krasio. No, s odlaskom nekih igrača još nismo pronašli taj finalni ‘touch‘, ali vjerujem da ćemo doći i do toga. Pričam s igračima stalno. Nogomet se voli, i kad patiš, i kad ti je teško na terenu, a kad pobijediš, to je onda najljepše. Zaista je bilo lijepo gledati, bez obzira na neke tehničko-taktičke detalje koje bismo voljeli ispraviti, koliko su se dečki na utakmici s Lokomotivom borili, koliko su se bacali na glavu. U nekim trenucima te naše nedostatke su zaista dobro sakrili, a pokazali su nakon utakmice i koliko im ta pobjeda znači.
A kako gledate na izvannogometna zbivanja vas i Koprivnice u ovih godinu dana?
- Kad sam dolazio ovdje, pošto živim u Zagrebu, mislio sam da ću ići doma svaki dan ili svakih dva dana. Međutim, takav je obujam posla da sam shvatio da ću gubiti koncentraciju ako ću to raditi. Naravno da je mojim ukućanima to nerazumljivo i ovim putem im zahvaljujem, jer zaista je teško objasniti da si na sat vremena od kuće i da tako malo dolaziš doma. S druge strane, većinom smo ovdje na stadionu. Moram reći da sam upoznao puno dragih ljudi, da mi je mirno ovdje. Sviđa mi se što sve stignem za pet minuta. Udomaćio sam se, ali neće biti dobro ako se udomaćim previše, onda me se nećete moći riješiti.
Na kraju intervjua glasnogovornik Slavena Belupa Luka Šarlija upitao je ‘možemo li računati na još 365 dana Zekića u Koprivnici?‘.
- Luka, ti si stalni provokator. Tih 365 dana ne ovisi samo o meni, nego i o ljudima u klubu, koliko će me još trpjeti, jer ponekad me zaista nije lako trpjeti. Jednostavno u svom poslu nemam rezerve, i mogu slobodno reći da sam ponekad težak. Kad navečer legnem u krevet, to mi nije baš drago, ali eto, tako je kako je. Prihvatili su me takvog i na tome im zahvaljujem. Što će biti u životu, ne zna se. Nema nekih dugoročnih planiranja. Mi imamo strategiju, radimo. Zahvalio bih bivšem predsjedniku Kolariću, zaista je bilo zadovoljstvo s njim raditi. Dolaskom novog predsjednika Markulina počeli smo malo dublje ulaziti u neke stvari, i siguran sam da ćemo kroz određeno razdoblje i na tom planu biti dosta organiziraniji i da ćemo rasti, od Škole nogometa nadalje - zaključio je Zoran Zekić.