Bila je ovo godina velikih promjena za Benedika Mioča. Prvo je u proljetnom dijelu prošle sezone otkrio da boluje od dijabetesa, potom je na ljetnim pripremama preuzeo ulogu “desetke”, te je jesenski dio prvenstva okončao kao najbolji strijelac Slavena Belupa, koji je uz šest pogodaka upisao i četiri asistencije.
- Ranije nisam imao problema s dijabetesom jer sam dosta pažnje polagao načinu prehrane i odmoru, ali sam si nekad znao dati oduška s pizzama i hamburgerima, odnosno, “junk-foodom”, također i s nečim slatkim. Sad sam to srezao na minimum zbog dijagnoze i to se odrazilo na moje izvedbe. Puno bolje se osjećam, puno bolje se rekuperiram i mislim da je to jedan od glavnih razloga mojih dobrih igara u jesenskoj polusezoni. Upoznao sam svoje tijelo i znam kada mu je koji tip prehrane potreban - objašnjava Mioč.
Idem težim putem
Zapravo je za dijagnozu doznao slučajno, a pritom je veliku ulogu imala njegova punica, inače medicinska sestra. Kad je primijetila da učestalo mokri, izmjerila mu je šećer koji je bio povišene vrijednosti, te ga je odmah poslala na Hitnu pomoć. Tamo mu je osoblje čestitalo novi rođendan.
Naime, normalne vrijednosti šećera u krvi su od 3,9 do 6,1 mmol/L, a njemu je šećer bio 38 mmol/L?
- Još su teški dani, pogotovo noći, budući da nikad ne znaš hoćeš li pogoditi s tim jedinicama inzulina, kako će ti biti ujutro, hoćeš li se uopće probuditi... Ima tu još dosta tih alarmantnih situacija, ali idem težim putem. Sve reguliram s prehranom, tako da si dajem manje lijeka jer sam se s prehranom doveo do optimalne razine i zasad se to pokazalo jako dobro. Tako ću i nastaviti.
Nizozemski stručnjak Ricardo Moniz na ljetnim pripremama dao mu je dres s brojem 10, a on je takvu priliku spremno dočekao.
- Proigrao sam, iako sam kroz cijeli omladinski pogon u Osijeku bio “desetka”, da bih u seniorima počeo igrati zadnjeg veznog. Stroga mi nisu strane linije kretanja i napadanje prostora na poziciji “desetke”, jer sam na toj poziciji odrastao. Doduše, ljudi su me percipirali kao zadnjeg veznog jer ranije nisu čuli za mene, doživljavali su me kao radnika i destruktivca. Sad kad sam svoj na svome pokazujem da imam raskoš što se tiče golova i asistencija. Stvarno se tu dobro osjećam, u dobrom sam ritmu, sve zasad ide odlično i nadam se da će tako biti i ubuduće.
Kako biste ocijenili Slavenovu jesen?
- I mi smo pričali među sobom, i moram iskreno reći da nismo zadovoljni. Smatramo da imamo momčad za puno bolji plasman nego što ljestvica u ovom trenutku pokazuje. Imali smo par utakmica u kojima smo kolektivno podbacili, u nekima nismo zabili nekoliko zicera i onda ti se to vrati. Pogotovo u našoj Ligi 10, gdje trebaš iskoristiti sve svoje prilike da bi mogao konkurirati za treće ili četvrto mjesto. Malo smo se ipak podigli tijekom jeseni i ako nastavimo s ovakvim stavom u sljedećoj polusezoni, mislim da se imamo čemu nadati.
Nije izgledalo bajno
Što je to promijenio novi trener Roy Ferenčina?
- S prijašnjim trenerom nije to izgledalo baš bajno. Bio je orijentiran na napadački dio nogometa, a obranu je zanemario. Dolaskom trenera Ferenčine dobili smo stabilnost, organizaciju i odgovornost. Jasno nam je dao zadatke i rekao da onoga tko ih neće ispunjavati neće ni biti na terenu. Nije ga pritom zanimalo ime i prezime ni statistika, nego imaš tri-četiri automatizma koje moraš raditi na svojoj poziciji, samim tim imaš i odgovornost. Kod prijašnjeg trenera se to nije vidjelo, makar je on možda to tražio, ali jednostavno nije išlo. Kod Ferenčine se vidi promjena za 360 stupnjeva, odmah smo vidjeli da sve kreće u dobrom pravcu.
Možete li na proljeće biti još stabilniji i učinkovitiji? Najavljuju se i neki novi igrači?
- Ja se nadam, stvarno bih to želio. Imamo igrački kadar koji to može iznijeti, smatram da se sa spojem iskustva i mladosti to može napraviti. Pritom ćemo mlađim igračima mi stariji pružiti neophodnu podršku, a naravno da je svako pojačanje dobrodošlo. Svakog ćemo primiti otvorenih ruku, ali moraju se uklopiti u naš radni ritam i dati svoj doprinos. Od napadača pa do obrane, svi moramo biti na 200 % svaku utakmicu, i samo takvi, karakterni igrači će nam dobro doći.
Jeste li možda računali koliko golova želite zabiti do kraja sezone?
- Ne zamaram se jer bih si time samo stvarao nepotrebni pritisak. Ako bude golova i asistencija, normalno da su dobrodošli, ali moj je primarni cilj da u svakoj utakmici osvojimo tri boda, te da svojim igrama pomognem ekipi. Nadam se da ću i na proljeće nastaviti sa sličnom statistikom, što bi bilo dobro i za klub i za naš položaj na ljestvici. Bitni su volja, karakter i htijenje, a onda će i kvaliteta doći na naplatu.
Ono čega je u nedjelju nedostajalo u Osijeku?
- Upravo tako. Identičan ambijent dočekao nas je u Opus Areni kao i na Rujevici, tamo smo željeli i htjeli od prve minute. Tako smo se postavili, i Rijeci nismo dali apsolutno ništa. U Osijeku smo se možda malo umislili, kao, “dobili smo Rijeku, sad ćemo lagano dobiti i Osijeka”. Međutim, ne može se to tako gledati. O.K., imamo i dosta mladih igrača koji su mislima možda već u transferima i u nekim većim klubovima, ali potrebno je dosta uspona i padova da bi uspio. Stvarno smo svi kolektivno podbacili. Očekivali smo da će nam Osijek dati prostora, ali nema više niti jedne lagane utakmice. Žao mi je što smo na blagdane otišli s visokim porazom, mislim da rezultat ipak nije bio realan, ali barem imamo motivaciju za rad na pripremama - podvukao je Mioč.