To što je bilo u Koprivnici uopće nije "rašomonijada" bez obzira što se pojedine događaje potpuno različito tumači, uglavnom pristrano. Komentatori suđenja iznijeli su određene primjedbe na račun suca Ante Čuline, koji je po općoj ocjeni izvanredno vodio utakmicu do incidenta u 35. minuti, a onda se donekle pogubio u nastavku susreta. Razlika je tu u mjeri te procjene "pogubio", jer na kraju tu ipak nije bilo kardinalnih pogrešaka, pogotovo mu se ne može natovariti zlonamjernost.
Ključni zaključak je da je pomoćni Anto Marić spasio utakmicu, moglo bi se kazati i naš nogomet, doslovno tako kako ga je kao heroja procijenio Bruno Marić, šef sudaca. Dakle, ponovimo fakte: Marić je pogođen s dva predmeta u glavu, najprije upaljačem, onda dijelom sjedalice, logično je da se prestrašio za svoje zdravlje, također da je tumačio kako nije u stanju nastaviti svoju službu da bi onda, po sugestijama, pa i pritiskom odgovornih iz policije prihvatio povratak na teren, što mu ni najmanje nije bilo lako, jer tko je mogao garantirati da se neće nastaviti huliganski ispadi, pa da možde neki od tih bolesnika neće hitnuti i nož na Marića.
Što se tiče jedanaesterca za domaćine lijepo je to kazao Mateo Beusan, pravi autoritet, da "iskusniji sudac nikad ne bi dosudio onakav kazneni udarac", ali je Bruno Marić efektno objasnio kako u tom slučaju "postoji pravilo i pravda, što nisu uvijek ekvivalennt, pa on dozvoljava rasprave, ali da se taj penal "tumači kao zločinački više je nego nekorektno".
Uloga Bruna Marića, u dosadašnjem radu kao stručnjaka koji brine o kvaliteti suđenja kod nas, po svemu daje pozitivne rezultate. Njegov doprinos da napokon suci mogu u javnosti tumačiti svoje odluke, iznositi razmišljanja, uopće javljati se u medijskom prostoru, veliki je dobitak za naš nogomet. I to kako Marić jezgrovito i izravno, bez okolišanja, obrazlaže sve eventualne sporne situacije u kojima se ne mora slagati s drugim ekspertima kao što je Marijo Strahonja, ali im priznanje njihova stajališta. Došli smo do faze u kojoj se otvoreno raspravlja o suđenju, koje je – kako god okrenuli – primjenom VAR-a znatno kvalitetnije.
Ipak Marićev apel da se naš nogomet mora riješiti, osloboditi "huliganskog terorizma" pravi je vapaj, zaslužuje posebnu pozornost. I reakciju društva. Navijači Hajduka, najbrojniji i najodaniji, jer oni su ipak prozvani, morali bi se uz pomoć voljenog kluba, kao i navijačke udruge "Naš Hajduk", preispitati i – kad bi to bilo moguće – izvesti samo pročišćavanje. Posebno zato jer je onakva nasilnička reakcija kakva se dogodilo s tribina u Koprivnici, kod apsolutne dominacije Hajduka i vodstva od 2:0 potpuno nepotrebna, faktički ničim izazvana.