Po netom završenom prvenstvu SuperSport HNL-a u varaždinskom prvoligašu sve odiše mirnoćom i optimizmom koje je donio plasman na šestu poziciju. Učinak od 46 osvojenih bodova, igre i rezultati, priznanje sa svih strana i na otvorenoj sceni, najbolje ogledalo dobili su kroz sve punije tribine i privrženost navijača. Među onim najzaslužnijima za sve učinjeno, uz igrače i marljivo vodstvo kluba, znatan je dio zasluga trenera Marija Kovačevića.

Nesretne okolnosti

Uz Zagrebačku ulicu veže ga dobar dio igračke karijere, od povratka kluba na hrvatsku nogometnu scenu i stalni kvalitetni uspon u trenerskom poslu. Na klupi drugoligaša jedne kvalifikacije i jedan naslov prvaka, a ulaskom u najviši razred zapažen korak u istaknutu domaću trenersku elitu.

Poslije okončane prve natjecateljske godine na prvoligaškoj klupi dovoljno je razloga za uzdignuto čelo i ispunjeno srce, ali i nove ambicije u poslu koji mu nedvojbeno dobro ide. Nedavno je navršio 48 godina i definitivno se priključio već afirmiranoj školi varaždinskih trenera u kojoj su njegovi prethodnici imena poput Dalića, Ivankovića, Beseka, Toplaka, Kastela i još mnogih poniklih na istom stadionu.

- Što reći po okončanju natjecateljske godine koja nam je donijela toliko lijepoga i uspješnoga - krenuo je naš sugovornik.

- Bio bih lažno skroman kad bih nijekao da nemam dovoljno razloga za iskreno zadovoljstvo. Puno smo napravili, iznad svih očekivanja, već činjenicom da smo samo dva kola prije završetka još konkurirali za Europu. Upravo zbog toga postoji i mali žal, ne zato što nam je to izmaklo, već ponajprije zbog tih nesretnih okolnosti koje su nas pratile u presudnim trenucima. No, zato s druge strane još je više ponosa. Ne može se zaboraviti da smo u najviši razred ušli gotovo s drugoligaškim sastavom, koji je kasnije nadograđivan novim igračima i osvježivan našim mladim igračima. Kao treneru izuzetno mi godi da sam sa svim igračima stvorio odnos iskrenog povjerenja. Gledajte, tijekom prvenstva dres Varaždina nosilo je 38 igrača, a mi smo za čitavih godinu dana imali tek jedan jedini nesporazum, ako se tako može nazvati odlazak vratara Radoševića - reći će Kovačević koji je svojim pristupom naišao na ljudski odziv igrača, ali i rijetko iskreni odnos navijača čija je postao prava ikona.

Da je bio Postonjski...

- Što se njih tiče, mi smo s njima bili posebno zadovoljni, vjerujem isto tako i oni s nama. I želimo nastaviti istim putem. Imali smo puno problema s nekoliko ozbiljnijih ozljeda, ali sve smo naposljetku prebrodili. Stajalo nas je to kojeg mjesta ili pokojeg boda. Često se pitam kako bi bilo da nam je čitavo vrijeme mogao igrati Postonjski, ali i drugi igrači bez kojih smo bili po mjesec, dva pa i duže.

U redovima Varaždina očito su stvorili dovoljno povoljnu klimu u kojoj su svoj potencijal mogli izrazili mnogi igrači. Najveći broj nastupa imali su Zelenika i Brodić (po 34), Teklić (33), Elezi (32), Pellumbi (31), J. Stanić (31), uz njih su Šego, pa Kolarić, Urata i Pilj (27). U drugom dijelu prvenstva priključili su se Drožđek, Mitrovski, zatim Domjanić, pa Puclin, Banovec...

- Na koga od njih ću moći računati u novom prvenstvu bit će poznato nakon odmora koji traje do 19. lipnja, te ljetnog prijelaznog roka. Vjerujem da ćemo opet sastaviti momčad koja će tražiti i naći svoje mjesto u vrhu hrvatskog nogometa. Kao što se nadam da će uz mene ostati dosadašnji suradnici iz stručnog stožera - mirno će zaključiti Kovačević pred kojim je eto i treća kalendarska godina u nizu za trenerskim kormilom u Zagrebačkoj ulici.