Kompletna nogometna Hrvatska bila je šokirana kad je prije mjesec dana objavljeno da Mario Kovačević (48), trener igrača Varaždina, ima karcinom na predjelu plućnog krila. U nedjelju je došla i vijest da je stiglo vrijeme za operaciju idući tjedan.
Toplomjer emocija uvijek je poseban kad se dogode takve životne situacije. Odmah nakon što je vijest o bolesti obznanjena, Kovačević je primio podršku s mnogih nogometnih adresa. Već je tada saznao da nije sam s bolešću, nego da mnogi brinu za njega i da im je itekako stalo. Vrijedno je to saznanje za čovjeka kad se sudari s takvim zdravstvenim problemima.
Bilo čak i čudno
Kad je saznao za tešku bolest, Kovačević je želio ostati na klupi, nije potonuo, nego je sve prihvatio kao dio života. Jer, konačno, Mariju se, kao i mnogima drugima koji su imali ili imaju teške bolesti, jednostavno dogodio život. I od toga se ne može pobjeći. Terapija, a i sama bolest, značajno utječu na energiju i snagu osobe, stoga im svakodnevne radnje i obveze mogu postati izrazito teške. Njemu nisu bile, već je, eto, do operacije koja slijedi nastavio svoj posao, odrađivao treninge, utakmice, presice...
U izjavama nakon utakmica, iako Varaždin u posljednje vrijeme nije pobjeđivao, komunicirao je na vedar način, niti u jednom trenutku nije se dalo primijetiti da ima bilo kakav problem. Da se nije znalo za tešku dijagnozu, ni po čemu se nije moglo zaključiti kakvu bitku bije Kovačević. Bilo je čak nekako i čudno vidjeti ga kako normalno funkcionira, kako daje savjete za vrijeme utakmice svojim igračima, priča s najbližim suradnicima na klupi. Mnogi bi na njegovom mjestu vjerojatno odustali, posvetili se mirnom životu u očekivanju operacije, a ne vodili utakmice. Kome je potreban stres s takvom dijagnozom? No, Kovačević je nastavio u svom ritmu, praktički je vodio momčad do onog trenutka kad će morati “pod nož”. To mogu samo rijetki.
Sad je pred njim najvažnija utakmica, ona životna. Vjerujemo da će u njoj pobijediti, kao što je pobjeđivao kao trener Varaždina, s kojim je od drugoligaškog kluba stvorio momčad koja se ravnopravno borila s onima najjačima u HNL-u. I da, nadamo se, zapravo vjerujemo, da ćemo ga opet, vrlo brzo, vidjeti na trenerskoj klupi. Zdravog i izliječenog. Ova priča o bolesti na kraju mora dobiti sretan kraj, Kovačevića ćemo opet gledati nasmiješenog, vidjet ćemo vedrog čovjeka koji govori o utakmicama, nogometu... Uz njega nije samo sportski Varaždin, nego i cijela sportska Hrvatska.
Sjetili smo se jednog grafita koji je osvanuo u jednom zagrebačkom kvartu. Jedan klinac je na zidu napisao:
“Mama - rak 1:0”.
Neka i u ovom slučaju rezultat bude takav.