Malotko je očekivao da će se "predgrupa" varaždinskom koncertu Marka Perkovića Thompsona javiti u notama Josipe Lisac. Magla svuda oko nas, mogli su pjevati nogometaši Varaždina i Lokomotive, a kako diva naše estrade "u moru sivih lica uzalud traži" neprežaljenu ljubav, tako Luka Dajčer s lijevog beka uzalud traži suigrače na drugoj strani travnjaka.
- Na početku je djelovalo OK. Bio sam na klupi i sa suigračima komentirao kako magla stiže i da će se svaki čas spustiti. Optimističniji su govorili da neće, ali jasno se moglo vidjeti što slijedi. Na kraju prvog dijela nisi mogao vidjeti ništa, a drugo poluvrijeme... Ma, katastrofa! Vidiš oko sebe, pokušavaš skužit‘ gdje je lopta, ali ako pratiš svoja krila ili protivničke stopere, vidiš samo neke sjene. Pogotovo ako sa svoje pozicije tražim desno krilo - govori nam Dajčer, koji je u igru ušao krajem prvog dijela umjesto ozlijeđenog Marka Pajača.
Ljubitelji horor filmova sigurno znaju za ‘The Fog‘ iz 1980. (što je mačji kašalj za ‘Egzorcista‘ sedam godina ranije), u kojem iz mistične magle izlijeću duhovi nekih osvetničkih pomoraca. Dajčerov doživljaj dobro bi se uklopio u scenarij Johna Carpentera.
- Trčiš, i samo ti odjednom netko izleti. To se dogodilo i Pajaču, kaže da nije ni primijetio da mu je protivnik tako blizu, pa se u trku zabio koljenom o koljeno. Isto je i s dugim loptama, primijetiš ih tek kad dođu na nekih 10 metara. Mi smo nekako izgubili ritam, gubili previše posjeda, pa ide kontra na kontru... Nije baš idealno. Krenuli smo srljati kao muhe bez glave, zabijali se u igrače. Sve u svemu, možeš se fućkat‘. Pajač? Djeluje da nije ništa strašno, ali nismo imali trening pa me nemojte držati za riječ. Trener Nikica Jelavić rekao nam je da ništa drugo nismo ni zaslužili. Ne vadimo se na uvjete, bili su jednaki i nama i njima - zaključuje Dajčer nakon 2:4.
Blaž Bošković nosio je kapetansku traku Lokosa. Na poluvremenu, koje se vremenski udvostručilo, Bošković i suparnički kapetan Oliver Zelenika raspravljali su sa sucem Mateom Ercegom o nastavku susreta pri 2:0 vodstvu gostiju.
- Mi smo bili za nastavak, doduše u međuvremenu se stanje i pogoršalo. Kapetan Varaždina bio je za prekid, smatrao je da sa svog gola ne može dobro vidjeti naš. U jednu ruku, bilo je to razumljivo, no suci su donijeli odluku o nastavku, zaključilo se da bi crvena lopta mogla pomoći. Malo i jest, makar su duge lopte i dalje bile problematične jer te iznenade. Za nas je, eto, ispalo kobno, ali ne tražimo u tome alibi - kaže Bošković.
S obzirom na poziciju, njemu je bilo malo lakše nego Dajčeru.
- Ipak većinu toga vidiš jer ti je na sredini terena svaka lopta donekle blizu. No, kad bi se težište igre izraženije prebacilo na jednu stranu, dolazi do slabe vidljivosti. Komunikacija je sastavni dio igre, a posebice u ovakvim situacijama. Ne vidiš, nisi siguran, moraš prepoznati situaciju i dozvati suigrača. Nekad ne vidiš ni protivničkog igrača, zaista čudna situacija, no imamo iskustvo više i idući put ćemo se bolje snaći stignu li takvi uvjeti.
U Mostaru nema takve magle?
- Ha, ha! Nema, tamo te mogu iznenaditi samo sunce ili bura. Inače, ja sam iz Stolca, gradića blizu Mostara, no u Mostaru živim od kadetskih dana u Zrinjskom - ispravlja nas veznjak, koji sa samo 23 godine nosi kapetansku traku (u izostanku Kolingera, Antolića i Leovca), a ponuđeni zaključak pokazuje i zašto:
- To je bila rijetka situacija, zato se priča samo o magli, no treba reći da smo mi odigrali jako loše. Možda nas je produženi odmor malo poremetio, no u drugu dionicu očigledno nismo izašli kako smo trebali, niti ispunjavali dogovorene zadatke. Prvo poluvrijeme nam treba biti vodilja jer bilo je dosta dobrih stvari. Još ćemo analizirati utakmicu. Naravno, onoliko koliko možemo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....