Utakmicu za pamćenje ponudili su nogometaši Lokomotive i Varaždina u pokisloj Kranjčevićevoj, čak šest pogodaka obilježilo je uzbudljiv i neizvjestan dvoboj, u kojem je do posljednje sekunde sedmi pogodak “visio u zraku”. Konačni 3:3 (0:2) rezultat svakako je donio više zadovoljstva Lokosima, koji su u dva navrata stizali i dostizali prednost gostiju (0:2, 1:3), nisu se predavali i Luka Stojković je s dva pogotka i asistencijom domaćinu spasio bod i za dužinu “konjskog vrata” prometnuo se u junaka dvoboja, ispred varaždinskog dvostrukog strijelca Frana Brodića. A Varaždincima ostaje gorka spoznaja da su drugi put zaredom, nakon 2:2 protiv Slavena Belupa, prokockali veliku prednost od dva pogotka razlike i na kraju su se morali zadovoljiti bodom.

Da nema pogrešaka, ne bi bilo ni pogodaka. Međutim, pogreške kakve su napravili vratar Lokosa Čavlina i lijevi branič Milićević pripadaju skupini kardinalnih i jednostavno su nedopustive na ovoj, najvišoj razini igranja nogometa u Hrvatskoj. Čavlina je lani pokazao da je nadareni vratar, spašavao je Lokose, ali je ponudio i ono drugo lice, nesigurno i sklono “kiksevima.
Istina je, mladost sa sobom nosi neiskustvo i oscilacije, ali čini se da 21-godišnjeg Čavlinu nerijetko zapuhne i vjetar bahatosti i arogancije, koji se onda pretvara u nonšalanciju i sve to postane kobno za njega i njegovu momčad. O njemu samome ovisi hoće li izvući pouku i shvatiti kako u svakoj sekundi bavljenja nogometom mora biti maksimalno koncentriran, kao i da je prokleto tanka crta između samouvjerenosti i prepotencije...

Dobili sve što žele

Bogatim okršajem u Kranjčevićevoj svakako su najzadovoljniji mogli biti neutralni gledatelji, koji su doista mogli vidjeti gotovo sve ono što žele vidjeti na nogometnoj utakmici. A takav se vatrometni dvoboj i mogao očekivati u sučeljavanju dvojice trenera, Silvija Čabraje i Marija Kovačevića, nogometnih stratega koji svoju filozofiju temelje na napadačkoj igri.

Međutim, jasno je da Kovačević poslije utakmice nije prštao zadovoljstvom, mučila ga je spoznaja da već drugu utakmicu uzastopno njegova momčad nije znala sačuvati opipljivu rezultatsku prednost i na ta je dva dvoboja izgubila četiri boda, koja su praktički već bila uknjižena. Nije odmah mogao pronaći odgovore zašto je to tako, ali definitivno će morati analizirati što se to događa s njegovom momčadi u trenucima koji naizgled nude sigurnost, pa se onda sve brzometno prometne u posvemašnju nesigurnost. Očito je da Kovačević mora naglasak staviti na usavršavanje poglavlja “kako zatvoriti utakmicu i sačuvati pobjedu”...

No, ne trebaju Varaždinci krivca za izgubljene bodove tražiti isključivo u sebi. Jer, nešto se pitalo i Lokose, koji su se dvaput uporno vraćali iz rezultatskog ponora, nisu se predavali i na kraju su zasluženo remizirali. Nisu ih demoralizirale ni početničke pogreške, što je samo dokaz čvrste volje i želje. A tu im je borbenost usadio Čabraja, najdugovječniji prvoligaški strateg (ušao je u treću sezonu), koji na Kajzerici pretvara “vodu u vino”.

Čabraja je pobornik napadačkog nogometa, najnesretniji je kad mu se momčad povuče u obrambeni blok ispred svog kaznenog prostora. Teži stvaranju igre, vjeruje da igra stvara i prilike, a onda i pogotke, ništa ne prepušta slučajnosti. Ali, ne može nimalo utjecati na povremene “žute minute” svojih standardnih igrača, od kojih, u pravilu, nema boljih na klupi...

Klupsko bogatstvo

A Čabrajin je nogometni rukopis još ljepši, znamo li da treću godinu zaredom igru temelji na mladosti s Kajzerice. Uostalom, dvoboj s Varaždinom na travnjaku su, jureći rezultat i tražeći remi, okončali 18-godišnji juniori Šotiček, Fetai i Krivak, mladići o kojima će se sigurno još mnogo toga dobroga čuti. Posebno nakon najavljivanog odlaska već afirmiranih dragulja Kačavende (20) i Stojkovića (19), a tu su još 20-godišnjaci Kanižaj, Smakaj i Žilinski, zatim Matić (19), pa 17-godišnji Canjuga, koji će također tijekom sezone imati priliku za dokazivanje.

Čabraja je najveće Lokomotivino bogatstvo, malo bi koji trener svakodnevno bio “u rudniku”, a da istodobno ni jednom javno ne zavapi za pojačanjima. A odlaskom Kačavende i Stojkovića pojačanja će biti neophodna u borbi za očuvanje prvoligaškoga statusa. Jer, klinci definitivno ne mogu iznijeti tu bitku i velika je opasnost, stavi li se na njih ta odgovornost, da će jednostavno “izgorjeti”. Za normalan razvoj i afirmaciju, potrebno je sazrijevanje uz iskusne i kvalitetne suigrače. A budući da Lokomotiva živi od prodaje svojih talenata, inertnost u dolaznim transferima mogla bi biti vrlo opasna za temeljno klupsko funkcioniranje.