Prvo gostovanje u elitnom razredu hrvatskog nogometa Dinamo je kod Vukovara odradio 2000. godine, iako je to prema planu trebalo biti godinu dana ranije. Dvoboj 17. kola HNL-a na novom stadionu u Borovu naselju zakazan je za subotu, 11. prosinca 1999. godine, ali večer prije, u 23.15 sati, Republika Hrvatska je ostala bez svojeg prvog predsjednika.

- Ustavom i sudbinom određeno je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce doktora Franje Tuđmana, državnika i državotvorca i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske - objavio je u dva sata iza ponoći predsjednik Hrvatskog sabora, Vlatko Pavletić.

Cijela Hrvatska je stala, pa tako i ona sportska, posljednje jesensko kolo nogometnog prvenstva Hrvatske prebačeno je tako na sljedeću godinu. Da je predsjednik Tuđman poživio, maksimirski klub bi prvo prvoligaško povijesti kod Vukovara odradio pod imenom Croatia, no nakon odlaska čovjeka koji se otvoreno, energično i čvrsto suprotstavljao povratku starog imena, u klubu se sve promijenilo. Na Skupštini je 14. veljače 2000. godine klubu vraćeno ime Dinamo i pet dana kasnije ponovno je kršteno na prvoj utakmici nove ere.

Ardilesova petica

Vukovar ‘91 kao domaćin novom Dinamu, prvo njegovo gostovanje u oslobođenom gradu heroju za kojeg su se borili brojni plavi navijači. Rijeka ih se slila prema istoku Hrvatske tog 19. veljače, miješale su se tuga i sreća, bila je to utakmica preplavljena emocijama. No mreže golova na travnjaku nisu bile preplavljene loptama...

Dinamo je došao kao lider, u prvih 16 kola osvojio je 39 bodova, kao i Hajduk, s osam pogodaka boljom gol-razlikom od Splićana. U rujnu s Vukovarcima nisu imali problema, svladali su ih u Zagrebu s 5:0 pod vodstvom Osvalda Ardilesa. Slično se očekivalo i pet mjeseci kasnije kad je modre trupe poveo Marijan Vlak, nitko nije ni pomišljao da bi slavljenička utakmica mogla proći bez tri boda. U prvih 11 gostiju bilo je devet igrača koji su u karijeri, prije ili kasnije, oblačili dres Vatrenih i za hrvatsku A-reprezentaciju sakupili ukupno (Dražen Ladić 59, Robert Prosinečki i Stjepan Tomas po 49, Daniel Šarić 30, Mario Tokić 28, Goran Jurić 16, Igor Bišćan 15, Mario Cvitanović 9, Tomo Šokota 8), uz njih i Edin Mujčin (24 nastupa za BiH) te tadašnji mladi reprezentativac Mihael Mikić. Iako je na travnjak Gradskog stadiona istrčala postava s respektabilna 263 zajednička vatrena nastupa, Vukovarce nije uspjela probiti.

- Bio je to šou, ogroman broj ljudi na tada našem novom stadionu u Borovu. Imao sam osjećaj da je došlo pola Zagreba, vlakovi su stalno pristizali, a budući da zdanje nije bilo okruženo tribinama, već su ljudi stajali na zemlji jedan pokraj drugog, vjerujem da ih je bilo i više od deset tisuća, dok je službeno zapisano osam - prisjeća se tadašnji trener Vukovara ‘91, danas Dubrave TK, Davor Mladina.

Zlatna prilika

Mladina u nastavku...

- Mi 3-6-1 da imam taj romb u sredini, oni 3-5-2. Svjež mi je taj spektakl još uvijek u glavi. Rekao sam igračima prije utakmice da se moraju junački obraniti i da ćemo dočekati našu šansu. Ispalo je da sam Nostradamus, odigrali su momci na 200 posto. Dinamo je, jasno, dominirao, ali nije nas probio, a mi smo u 95. minuti imali zlatnu priliku. Sve su momci odigrali iz prve, nikad to neću zaboraviti. Krešimir Drnasin u dubinu, Miroslav Bojko povratna za Zlatka Bijelića, Bijelić na krilo za Ivicu Vuku, a on paralela na Bojka koji ide sam na Ladića! I, nažalost, Ladić je u tom dvoboju “1 na 1” bio uspješniji, uhvatio je loptu u ruke...
Posebno inspiriran na vratima domaćina bio je tada 30-godišnji Vladimir Balić. Veliki navijač splitskog Hajduka, u kojem je kasnije nakon ere u Osijeku i nastavio karijeru, obranio je sve pokušaje moćnog suparnika. I 0:0 bio je strašan rezultat za Mladinin Vukovar, koji je u tadašnjoj Ligi 12 s tim bodom stigao na deveto mjesto. Dinamo je bio jesenski prvak, a nakon prvog proljetnog kola prepustio je tron Hajduku (42-40). No, u konačnici, niti je taj remi pomogao Vukovarcima, niti je uspio zaustaviti Zagrepčane. Dinamo je nakon 33 kola imao 14 bodova više od Hajduka (75-61), a Vukovar završio zadnji zajedno s Istrom (isti broj bodova) s tri boda manje od Hrvatskog dragovoljca.

- Realno, imali smo velike financijske probleme, ostali bez novca nakon izbora 2000. u kojem je HDZ ostao bez vlasti, a SDP na nju došao. Morali smo prodati našeg najboljeg igrača Fatmira Vatu u Njemačku pa je umjesto njega igrao Bojko. He, he, ne kažem da bi Vata zabio ono što Bojko nije, tko zna što bi bilo. Imali smo priliku u nekim dvobojima doći do bodova vrijednih ostanka, nismo, a Dinamo je na kraju premoćno bio prvak jer je imao strašnu kvalitetu - prisjetio se Mladina.

U stvarnosti razlike nema

Pedeset dana kasnije Dinamo je opet stigao Vukovaru na svoje drugo i zasad posljednje ligaško gostovanje, i tada nije imao milosti. Tog 8. travnja bilo je 3:0 za goste, Damir Krznar zabio je u 8. minuti, Mario Bazina u 83., Igor Bišćan u 85. Posao je Modrima olakšao Mario Rimac koji je ušao u poluvremenu pa u 64. i 78. zaslužio dva žuta kartona. Do kraja prvenstva Dinamo je u sedam kola osvojio 18 bodova, Vukovar tek 7.

Tadašnji Vukovar ‘91 i današnji Vukovar 1991 formalno-pravno nisu isti klubovi, ali nije baš to u Hrvatskoj tako jednostavno. Na službenim stranicama Vukovara 1991 piše da je u proljeće 2012. tadašnji gradonačelnik i predsjednik kluba, Željko Sabo, donio odluku o stečaju i istupanju iz natjecanja te osnovao HNK Vukovar 1991, koji se od jeseni 2012. godine uključuje u natjecanje 4. HNL Istok. Dakle, u stvarnosti razlike nema, zbog dugova je ugašen jedan klub, a potom, na potpuno istim temeljima osim te financijske dubioze, osnovan je drugi...