Sopić nakon remija u Vinkovcima: ‘Ako ćemo našu djecu prozivati, sram nas bilo‘

U prvoj utakmici 15. kola HNL-a posljednji Vukovar 1991 i pretposljednji Osijek su u Vinkovcima igrali 2:2 (0:1). Osijek je dva puta vodio golovima Arnela Jakupovića (35) i Naila Omerovića (55), ali oba je puta poravnavao Alen Jurilj (53, 82).

Morao je Silvijo Čabraja biti zadovoljan, dva puta se njegova momčad vratila iz rezultatskog minusa.

- Najrealniji rezultat, znali smo da ćemo imati problema s prekidima Osijeka, što se pokazalo i točnim. Zahvaljujući angažmanu vratili smo se dva puta iz negativnog rezultata. Moramo u ovom trenutku biti zadovoljni i s osvojenim bodom. Znali smo da ćemo imati problema s njihovim prekidima, viša su ekipa od nas, imaju taj dugačak aut. Pokušali smo to kroz treninge spriječiti, nažalost, prvi gol, napunili su nam s igračima gol, nismo dobro reagirali. Vratimo se i ne izdržimo tri minute. Vratili smo se i zabili gol, imali smo inicijativu, bili smo za nijansu bliže pobjedi, ali najpravedniji rezultat je neriješeno - rekao je trener Vukovara 1991.

Silvijo Čabraja

MARKO TODOROV Cropix

S druge strane, Željko Sopić bio je drugačijih emocija.

- Mislim da moj izraz lica govori više od tisuću riječi. Baš sam sretan večeras, baš ono izrazito sretan. Ovakve utakmice mogu se izgubiti, dobijete takva dva gola kakva dobijete, utakmica počne, Malenica nas spasi, njihov jedan skoči više od naših pet. Poslije na ovakvom terenu, Vukovar se, neću reći bolje snašao, ali ponovit ću ono, iza toga stojim bez obzira ako netko misli drugačije. Oni su gradili momčad da se bori za ostanak, a mi smo gradili momčad da se bori za nešto drugo. Jako je teško igrati ovakve utakmice, na stranu da smo trebali zabiti golove. U nekim situacijama trebali smo biti odlučniji, hrabriji i smireniji. Ali gledajte, kad se borite za ostanak, to je tako - rekao je trener Osijeka za MaxSport i nastavio.

Željko Sopić

MARIN FRANOV Cropix

- Žao mi je naših navijača i ljudi, oni su opravdano isfrustrirani i izrevoltirani, ja im se zahvaljujem što su došli u tolikom broju, nije im lako, ali nije ni meni lako. Gospodo, ako znamo, mislimo da trebamo, da ne kažem koje riječi, znamo koliko imamo igrača van stroja i na čija pleća, leđa pardon, pada sav taj teret. Ako ćemo tu našu djecu prozivati, sram nas bilo, sram nas bilo sve zajedno - zaključio je Sopić.