Kada se Vukovar ljetos nakon punih 25 godina vratio u elitni razred mnogi su od nas koji pomnije pratimo SHNL bili spremni potpisati kako imamo sigurnog kandidata za ispadanje. Pregršt je bilo argumenata za takav stav...

Kompletan klub izgledao je skromno, nedoraslo za prvoligaško društvo. Čisto za usporedbu, Rudeš je prije dvije sezone ušao u ligu i odmah neslavno ispao sa samo devet osvojenih bodova, a po brojnim nogometnim parametrima (uprava, menadžment, budžet, infrastruktura, akademija...) Rudeš je tada ostavljao daleko jači dojam od Vukovara. Stoga nije zvučalo realno da Vukovar s minimalnim budžetom koji ima može složiti momčad sposobnu parirati najboljim hrvatskim klubovima. K tome, mnogi naši igrači ne žele igrati u Vukovar, jer im se čini da moraju živjeti i trenirati “na kraju svijeta”.

David Mateo Meija Moscoso

MARKO TODOROV Cropix

Na sve to, Vukovar svih 36 prvenstvenih kola igra kao gost, jer domaće utakmice igra u Vinkovcima gdje je - nepoželjen. Znamo da su vinkovački ultrasi ultimativno bili protiv toga da Vukovar igra u njihovom gradu, a i gradski oci potrudili su se Vukovarcima jako zagorčati život. Vukovar će “izleti” u Vinkovce stajati (utakmice + uređenje stadiona) više od 400.000 tisuća eura do kraja sezone. Što je 20-ak posto ukupnog proračuna daleko najsiromašnijeg hrvatskog člana SuperSport HNL-a.

Zašto Vukovar igra u Vinkovcima?

I to su Vukovarci istrpjeli, premda su teško i tužno prihvatili činjenicu da im je Izvršni odbor HNS-a odbio dozvoliti da domaće utakmice igraju na Gradskom vrtu u Osijeku, gdje su im nuđeni četiri puta povoljniji uvjeti. Posebno je Vukovarce boljela spoznaja da su im “ruku pomoći” odbili pružiti predstavnici Lokomotive, Gorice, Rijeke i Slaven Belupa koji sjede u Izvršnom odboru.

Međutim, Vukovar se odbio predati. Vlasnik i predsjednik Marko Buzov i njegovi suradnici nisu ni pomislili odustati. Ljetos su dovodili igrače sa svih strana - domaći igrači su preskupi, a i rekli smo već da ne žele igrati u Vukovaru - krpajući se s novcem koji su pripremili za sezonu. Ni (očekivano) skromniji ulazak u sezonu nije ih obeshrabrio u odluci da pokažu kako Vukovar ima kvalitetu igrati s najboljima.

Prijelomni trenutak sezone bio je dolazak Silvija Čabraje. Trener koji je vodeći Lokomotivu u 147 utakmica radio sjajne stvari pomalo je šokantno osvanuo na klupi Vukovara. Čabrajino se ime znalo ozbiljno vezati uz Hajduk, Osijek, ili Rijeku. Sjećamo se da je Mišković nakon što je preko noći ostao bez Sergeja Jakirovića “pokucao” na Kajzericu tražeći da mu puste Čabraju. Lokosi su to tada bez premišljanja odbili. Čabraja je nekoliko mjeseci bio bez posla, što je Vukovar pametno iskoristio, jer je s njegovim dovođenjem dobio puno više od trenera.

Čabraja je s 57 godina previše iskusan i dokazan da bi otišao u klub u kojem ne vidi potrebnu perspektivu. S Čabrajinim dolaskom automatski se promijenila percepcija Vukovara - otpisani klub preobrazio se u “opasnu” sredinu koja bi mogla itekako poremetiti već godinama ustaljen klupski poredak u SHNL-u. Čabraji je trebalo samo sedam utakmica da momčad koja je čvrsto bila na dnu dovede do 9. mjesta koje donosi spas. U sedam utakmica osvojio je Vukovar devet bodova, izgubivši tek dvije.

Silvijo Čabraja

MARKO TODOROV Cropix

I nije to sve. Svi koji prate Čabrajin rad jedva čekaju zimsku stanku u kojoj će napokon imati priliku kroz pripreme fizički podići momčad i postaviti svoje prepoznatljive standarde kad je stil igre u pitanju. Tek tada će Čabraja biti spreman izvući iz igrača Vukovara sve što u njima vidi.

Vukovar je u svoj toj patnji kroz koju je ljetos prolazio uspio napraviti još jedan važan i golemi korak. Mnogi ljubitelji nogometa danas s velikim simpatijama prate Vukovar koji ima sve veću podršku i na tribinama i u javnosti. I to puno govori o tome kako Vukovar igra i dobro i hrabro.

Vukovar ima najljepši dres

Vukovar je na posljednjoj utakmici u Gorici predstavio novi dres - po mnogima najljepši u kompletnoj ligi. Svakako niti jedan ni izbliza ne izaziva toliko emocija. Motiv Vukovarskog vodotornja oduševio je sve.

Danas je Dan sjećanja ili službeno Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Vukovar ga napokon čeka s istinskom nogometnom nadom, nakon punih 25 godina. Ne čeka ga nažalost u svom gradu, nego u “izbjeglištvu” u Vinkovcima. Bilo bi sjajno da za dvije, ili najviše tri godine Vukovar dobije i svoj stadion. Zaslužili su ga i Vukovarci i klub.

Do tada, međutim, Vukovar najprije mora izboriti ostanak. Preduvjeti su tu: klub ima rezultate, odličnog trenera, motivirane igrače, sve punije tribine i najljepši dres. I izgleda vrlo, vrlo opasno za sve u ligi...