Od kvalitete igrača i igre, razine uvjeta na stadionima, organizacije klubova... Što se sve događalo uoči početka sezone nije ni čudo kako je završilo. Gorica je osvojila drugoligaško natjecanje, prijavila se za Prvu ligu i čekala pozitivan rasplet. Istra 1961 trebala je ispasti, no na kraju je ostala prvoligaš. Gorica nije dobila licencu zbog stadiona...
Prvi dio sezone 2011/12. pamtit će se po utakmici koja se uopće nije odigrala. Višemjesečna agonija s nedostatkom novca u Karlovcu kulminirala je 20. studenoga. Igrači su ustrajali u štrajku i odbili putovati na ligaški sraz na Kantridi s Rijekom. Inertna uprava Karlovca ostala je zatečena, nepripremljena na takav scenarij nije uspjela pronaći rezervnu opciju kako bi u Rijeci zaigrala barem neka pomlađena, slabija postava.
Rijeka je dobila utakmicu za zelenim stolom 3:0, Karlovcu je oduzet bod, ali problemi nisu nestali. Dugovi su se nagomilali i pitanje je hoće li uopće Karlovčani dovršiti sezonu. Nisu samo oni u teškoćama, nemali broj igrača štrajka i u Šibeniku, u Varaždinu su svoje već 'odštrajkali’, ali financijska situacija nije se popravila. Dugovi postoje i u Rijeci, i u Osijeku, kojeg je nedavno napustio predsjednik Robert Špehar, jer ne vidi izlaz iz teške financijske situacije.
Tako je umjesto igrača medijski najeksponiraniji lik posljednjih tjedana Dario Šimić. Šef nogometnog sindikata. Rekorder po broju nastupa za reprezentaciju Hrvatske postao je zaštitnik siromašnih i potlačenih hrvatskih nogometaša. Šimić inzistira na normalnom funkcioniranju stvari, da klubovi isplate ono što su prema ugovorima dužni igračima, da Savez i Udruga prvoligaša preuzmu odgovornost. No, oni koji bi trebali napokon maknuti hrvatski klupski nogomet s tračnica koje vode u ponor - peru ruke.
Uistinu je degutantno čitati izjave odgovornih ljudi u stilu “mi nemamo ništa s tim, nemoćni smo...” Za manje od mjesec dana stiže 2012. godina, a hrvatski nogomet je i dalje u mračnom srednjem vijeku. Pa je li moguće da ljudi koji su na funkcijama i koji bi mogli nešto promijeniti, samodopadno 'pljuju’ Šimića i njemu slične, i ne vide kako se sve urušava? Očito je moguće...
Prošle jeseni sigurno je bilo i dosta lijepih stvari za koje smo svi zajedno ostali prikraćeni. Mrak je bio i na televizijskim ekranima. Svaka čast na izravnim prijenosima, no apsolutno je neprihvatljivo da se nigdje nisu mogli vidjeti isječci s utakmica koje nisu prenošene. Ozbiljna, pa čak i ona nogometno posve neozbiljna Europa, takve gafove ne pamti, nevjerojatno je da se na TV ili na internetu ne mogu vidjeti barem svi golovi iz jednog kola.
Dinamo je jedini koji ne pripada ovamo. U Maksimiru se bogato živi, igra se Liga prvaka i već sada slavi sedmi uzastopni naslov prvaka. No, iskrene sreće nema. U ligi bez ikakve natjecateljske draži navijači su dinamovcima okrenuli leđa i redovito ih gleda tek dvije-tri tisuće ljudi. Čelnici Dinama se mogu žaliti na razinu HNL-a, ali prije toga bilo bi im pametnije da se zapitaju kolika je njihova zasluga za pad HNL-a na najniže grane.