Kako oživjeti nogometnu karijeru? Mladi napadač Andrej Kramarić već je nekoliko sezona na prvoligaškoj sceni, no umjesto igračke eksplozije uglavnom je grijao Dinamovu klupu. A još češće boravio na tribinama. Od njegovog seniorskog debija prošle su gotovo tri godine (24. svibnja 2009), a stigao je do brojke od tek osam prvenstvenih pogodaka za Modre. Što je za igrača, koji je porušio sve rekorde u povijesti Dinamove Omladinske škole, ipak manje od očekivanog .
Andrej Kramarić nikako se nije uspio ustaliti u Dinamu, zaigrati u kontinuitetu, pa je sukladno tome patio i igrački razvoj talentiranog napadača. Pričalo se o njegovom odlasku u Hajduk, čak i u Zvezdu, no Kramarić je ove zime završio na posudbi u Lokomotivi. A taj bi potez, čini se, mogao mladom igraču vratiti vjeru u svoje mogućnosti te poljuljano samopouzdanje.
Prvenstveni debi u dresu prvoligaša s Kajzerice nova bi žuta 'dvadesetica’ mogla dugo pamtiti. Dva pogotka i jedna asistencija za pad Zadra. Kompaktne i čvrste momčadi, koja se ovog petka nije uspijevala oduprijeti mlađahnim i poletnim Lokosima...
- Baš sam sretan, prezadovoljan sam učinkom u svom debiju u Lokomotivinom dresu. Zahvaljujem stručnom stožeru na ukazanom povjerenju, ali i svojim suigračima. Pokazali smo da znamo i možemo, da smo mladi, ali puni elana i energije. Sada samo moramo nastaviti istim ritmom - kaže Andrej Kramarić.
KOLIKO SAM ČEKAO...
Dobro se sjeća kada je zadnji put u HNL-u na jednoj utakmici poentirao dva puta:
- Kako se ne bih sjećao?! U dresu Dinama dva sam pogotka postigao Međimurju u Čakovcu (prosinac 2009.). Gubili smo na poluvremenu 1:0, no na kraju smo slavili 4:1.
A kada ste posljednji put imali takvu minutažu (igrao 87 minuta) u Prvoj HNL?
- I to znam! Prošle sezone dok je trener Dinama bio Halilhodžić. U Maksimiru smo odigrali 0:0 sa Slavenom Belupom, a meni je tada zbog zaleđa poništen regularan pogodak.
Vratimo se sadašnjosti, emotivno ste proslavili prvi pogodak protiv Zadra...
- Naravno, zaželio sam se golova. Znate koliko sam iščekivao taj pogodak! U glavi mi je bilo samo da ga nekako što prije uguram, kako god. Čim sam uspio, sve je postalo lakše.
Dugi niz godina ste kroz Dinamovu Omladinsku školu, seniorski pogon i mlade reprezentacije dijelili svlačionicu s Antolićem, Šitumom, Komorskim, Ademijem... Koliko to pomaže na vašu prilagodbu u Lokomotivi?
- Ma, ja se odlično osjećam ovdje, svi se znamo dugi niz godina i uopće se ne moram prilagođavati na Lokose. S nekim igračima se znam gotovo od pionirskih dana, znamo kako tko misli, kako se tko kreće. A i svi smo željni pravog, seniorskog dokazivanja. To je naš veliki plus.
ZNAM DA mogu bolje
Postigli ste dva pogotka, upisali i jednu asistenciju. Brojke su odlične, ali dojam je kako vam u određenim segmentima igre (situacijama jedan na jedan) i dalje nedostaje samopouzdanja...
- Slažem se, dugo nisam igrao od početka, niti imao toliku minutažu. Svjestan sam da sam neke situacije u kadetima i juniorima lakoćom rješavao u svoju korist, da sam lakše prolazio svoje čuvare. No, znam da ću kroz utakmice biti još bolji, da će mi se vratiti osjećaj za neke driblinge. Znam da mogu bolje.
Osobne ambicije? Jeste si postavili neke ciljeve uoči dolaska u Lokomotivu? Zabiti tri, pet ili deset pogodaka? Ili samo igrati u kontinuitetu pa što bude...
- Iskreno - nisam. Znate kako je; ako kažem da bih volio zabiti 10 i onda ne uspijem, ispast će da nisam igrao dobro. Ako kažem da bih se zadovoljio sa 5 pogodaka, ispast će da nisam ambiciozan. Za sada je sve dobro, ne osjećam nikakav pritisak. I dalje uživam u nogometu kao prije.
Žalite li što se niste prije odlučili na odlazak na posudbu? U Lokomotivu ili na neku drugu destinaciju?
- Ne žalim, vjerovao sam da ću u Dinamu dobiti priliku, no nisam je dobio. Vjerovao sam u sebe cijelo vrijeme, vjerujem i dalje. Što je bilo - bilo je, to je sada iza mene. Isključivo sam koncentriran na sadašnjost, a to je za mene Lokomotiva.