Rekonstrukcija momčadi Hajduka krenula je s vratarom. Iz temelja, rekli bi stručnjaci, jer vratar je taj koji svakoj velikoj momčadi mora pružiti bitan doprinos. Mora donijeti bodove, prelomiti utakmice u bitnim trenucima. Zato Barcelona ima Ter Stegena, Liverpool Alissona, a Bayern Neuera. Pobjednici i osvajači ne mogu do trona bez vratara koji će obraniti "zicere". Zbog toga je Jakobušićev potez logičan, ali što slijedi dalje?
Stoperi i bekovi su prva tema, jer iako Hajduk u kadru ima brojnost središnjih braniča, očito je da nema dovoljnu klasu da bi napravio bolji rezultat. Dimitrov, Vušković i Simić su u prvom planu, jer su igrači pod ugovorom, a uz njih je i Mujakić s naglaskom da mu posudba iz Kortrijka istječe u lipnju. Radić, kao peti stoper, ima ugovor do ljeta, struka se mora odlučiti je li potpisuje novu obvezu. Shodno tome ide i opredjeljenje za veću minutažu ako produži ugovor. Ali pet stopera, od kojih su Dimitrov i Vušković imali najveću minutažu, nisu dosad pokazali stabilnost izvedbe. Nisu stoperi bili na nivou Hajduka s visokim ambicijama. Uostalom, peto mjesto i 21 primljeni zgoditak sve govori.
Pored stopera, rekonstrukcija momčadi treba ići u smjeru dovođenja desnog beka. Jakoliš igra tu poziciju silom prilika, od krilnog napadača je transformiran u beka. Todorović se nije potvrdio i jasno je da bi desni bek trebao biti visoko na listi prioriteta u dovođenju pojačanja za nastavak sezone. Ali, kao i u svakoj priči o pojačanjima, uvijek prefiks novca stoji kao najveća prepreka.
Da ne bismo dalje išli u prepričavanje teme koja je ograničena financijskim faktorom i pritom nagađali koliko bi novca Jakobušiću trebalo za pojačanja u obrani, usporedit ćemo današnju situaciju sa stvaranjem jedne od jačih momčadi Hajduka u bliskoj prošlosti.
Prije 12 godina Hajduk je krenuo u veliku rekonstrukciju. Imenovan je Vučević za trenera, mladi strateg sa svježim idejama, još "nepotrošen" na klupi Bijelih. Formiranje nove momčadi tog ljeta 2008. krenulo je od vratara, doveden je Subašić iz Zadra. Potom se Hajduk okrenuo na desnu stranu, iz Dinama su angažirana dva igrača koji su trebali biti velika pojačanja, Marijan Buljat na beku i Dario Jertec na krilu. U sredini je doveden Senijad Ibričić kao ključni igrač između vezne i napadačke linije. Šest mjeseci kasnije momčad je pojačana iskusnim stoperom Vejićem, a na lijevom beku je uz Strinića angažiran iskusni internacionalac Anthony Šerić. Još su Bijeli pojačali krilnu poziciju s Tomasovom, a sredinu s defenzivnim korektorom Brkljačom. Planski se dovodilo, a mora se priznati, bilo je i sredstava. Bilo je novca za pojačanja i Hajduk je u proljeće 2009. krenuo s jakim kadrom. Subašić na golu, Vejić u obrani, Šerić lijevo, Ibričić u sredini, Gabrić i Tomasov na krilima, a Nikola Kalinić u "špici". Kralježnica momčadi, onaj idealni spoj mladost i iskustva. Na kraju, Hajduk se nije domogao naslova prvaka, ostao je drugoplasirani premda je do posljednjih mjesec dana vodio usku borbu s Dinamom. Ali, ideja je bila jasna. Ideja o stvaranju momčadi koja je imala iskustvo i potencijal.
Jakobušić danas ne može istim putem, ali prvi korak je vrlo sličan. Ostale će korake primarno odrediti financijski okvir, ali jasno je da je obrana ta koja je prva na "tapetu".
- Ako nešto mislimo napraviti, moramo pojačati defenzivnu sigurnost - poruka je Bore Primorca nakon poraza od Gorice.
Nema dvojbe da je poruku izrečenu TV auditoriju detaljno obrazložio i predsjedniku Jakobušiću.