Hajduk je obranio trofej, drugi put uzastopno, po osmi put Bijeli nose kup Hrvatske u svoje vitrine. Misija trenera Ivana Leke je ispunjena, kad se analizira put do uspjeha u finalu u Rijeci, svaka čast Bijelima, jer su ostvarili pobjede u gostima kod Osijeka (četvrtfinale), pa Slaven Belupa (polufinale), da bi na Rujevici u domaćinskom ozračju svladali autsajdera Šibenik. Dakle, najvažniji zadatak je postignut, tako da nije potrebno raspravljati o razini kvalitete ovogodišnjeg finala.
To ipak nije bila šetnja igrača Hajduka do pobjede i ponovnog osvajanja pokala premda bi se po rezultatu od 2:0 moglo zaključiti da je to bio lagodni put do trofeja.
Šibenčani su se dobro postavili, nisu Hajduku dozvoljavali brzo razvijanje napada, tako da je prvo poluvrijeme bilo baš dosadno, sve do vodećeg gola Hajduka u 62. minuti. Jedino uzbuđenje stvarali su navijači Hajduka, koji su hajdučki podržavali svoje ljubimce, što baš i nije imalo odraza na terenu.
Prva prava akcija i gol Jana Mlakara, poništen s razlogom zbog zaleđa, da bi se euforično raspoloženje Hajdukovih igrača na terenu ugasilo i do odmora, bez obzira na veliku razliku u posjedu lopte (66:34) Splićani su kaskali, stvorili jednu jedinu priliku (Mlakar u 39.). Sve drugo je bila igra na čeku, bez inzistiranja, ubrzanja, proboja. S druge strane Šibenik se uspješno branio s petoricom u zadnjoj liniji, Narančasti su tu i tamo poduzimali izlaske prema vratima Hajduka (prvi put su zakoračili u kazneni prostor Hajduka tek u 37. minuti), bez opasnosti po Ivana Lučića..
Hajduk je igrao sporo, razvučeno, jedino je u konstrukciji aktivnije djelovao Filip Krovinović, te donekle Benrahou, drugi su griješili, bilo u dodavanju, bilo u driblinzima. Posebno je indisponiran bio Marko Livaja. A kada se to dogodi Hajduk ostaje bez fitilja za eksplozivnu akciju. Međutim, Livaja se ipak ukazao u 62. minuti, stvorio pomutnju u obrani Šibenika, poslije čega je Dario Melnjak iskoristio svoju priliku da zatrese mrežu za 1:0. E da, Livaja je realizirao i kazneni udarac za 2:0.
Poslije vodostva Splićana to je praktično bio kraj nadigravanja, jer Hajduk se ograničio na čuvanje vodstva, Šibenik je bio nemoćan u ofanzivi. U sudačkom vremenu Livaja je s bijele točke postavio konačni rezultat.