Dinamu više od klasnog trenera nedostaje sposoban i neovisan sportski direktor. Naš klub previše luta, nema strategije, prebrzo troši mlade igrače iz vlastitog inkubatora, a od deset inozemnih kupovina pogodi s jednom. Rijeka mi djeluje konzistentnije, njezina je sportska politika zaokružena i smislena. Koliko god to čudno zvučalo - Rijeka je danas favorit prvenstva, kaže Velimir Zajec u predvečerje nove prvoligaške sezone.
Sa Zekom se nalazimo u kafiću Cup 98, na početku Petrinjske, gdje običnom smrtniku svakako preporučujemo da pripazi na novčanik. Ne zbog cijena, veliko točeno pivo u centru Zagreba koštat će vas samo 16 kuna, nego zbog nepodnošljive koncentracije odvjetnika i “big time” sudaca s obližnjih sudova. Vlasnik Hala dugogodišnji je Zajecov intimus i čovjek po ukusu potpisnika ovih redaka, za svakog nađe toplu riječ.
Dok čekamo Zajeca, blagim sarkazmom oplahnemo izbornika Čačića “koji puno zna jer je nekad s bicikla preko ograde gledal kak’ Hala špana u Dubravi”, narugamo se Zdravku Mamiću i koloniji njegovih dvorskih paževa, a sačuvamo poneki kompliment i za haute cuisine snobizam u čijem je okruženju Halilović preko noći zaglavio. Najrazvikaniji zagrebački restorani niknuli su u njegovu susjedstvu pa nemamo izbora nego vagati što nam je draže, dehidrirana cikla s jajem kuhanim sat vremena na 63 Celzijevca ili pire od gratinirane bundevine korice, po mogućnosti za 300 kuna, ali čovjeka veseli jer zna da je organski uzgojeno. Onda se pojavi Zajec pa, kako red nalaže, dobije svoju porciju.
“Ti si bil igrač ispred svog vremena. Libero. Svi uklizavajte za mene, a ja bum iza vas skupljal otpatke i slavu, sve bez kapi znoja”, ubada Halilović. “Njega intervjuiraj, imaš cijelo more priča, kaj ti ja više mogu reć”, smije se Zajec. Kada se izdvojimo iz društva, Zajec, naravno, uvijek ima što reći o našoj nogometnoj svakodnevici. Dinamo je vječna tema.
- Rijeka postaje klub uzor, model prema kojem bi se Dinamo trebao okrenuti. Dokaz da je moguća simbioza privatnog kapitala i dobre navijačke energije. Na duge pruge Dinamo ne može izbjeći privatizaciju, klub s godišnjim budžetom od 15-20 milijuna eura nemoguće je održavati samo kroz prihode od prodaje igrača. Morate imati titulara koji je spreman uložiti novac.
Zašto držite da je Rijeka trenutačno jača od Dinama?
- Zato što Dinamo luta, nema pojačanja, ne vidim pomake u odnosu na prošlu sezonu. Rijeka je, istina, izgubila Andrijaševića, ali je zadržala okosnicu šampionske momčadi. Riječ je o dečkima prosječne starosti 25-26 godina, oni su skinuli taj šampionski kompleks s grbače kluba, više nisu samo potencijal nego formirani igrači. Momčad ima prepoznatljive konture. U Keku imaju s jedne strane fanatika trenerskog posla, znalca i perfekcionista, a s druge strane stabilnu ličnost i autoritet. U samozatajnom Srećku Juričiću imaju čovjeka koji poznaje tržište i igrače, redovito puni roster kvalitetnim rješenjima. Dinamo danas nema takve ljude na isturenim funkcijama.
A Hajduk?
- Podsjeća me na moj Panathinaikos gdje je također u igri jedna vrsta narodnog, navijačkog vlasništva. Ta priča nije lišena šarma, ali ne može donijeti rezultat o kojem Hajduk kao veliki klub na koncu ipak ovisi. Panathinaikos se poput Hajduka pokušava iskoprcati iz velikih dugova, u crvenom su nekih 50 milijuna eura, ali ne vidim načina da se iz te dubioze izađe bez injekcije privatnog kapitala. Klub je idealno funkcionirao u vrijeme gazde Vardinojanisa, čovjeka koji me je doveo u klub kao igrača i kasnije mi omogućio da samostalno, bez turora nad glavom, radim posao sportskog direktora. Tada smo prekinuli dugogodišnju dominaciju Olympiacosa, 2004. godine uzeli smo grčko prvenstvo, poslije i kup.
Svjedoci smo da klub dužnosnika s optužnicama za milijunski kriminal i dalje drma hrvatskim nogometom, ali i da promijenjeni Zakon o sportu polako uvodi pretpostavke za veliki zaokret u vrhu organizacije. Vidite li negdje sebe u toj priči?
- Realan sam čovjek, dakle - ne vidim se. Iluzorno je razmišljati o tome ako znamo kako funkcioniraju stvari u našem društvu. Padam već na prvoj stepenici jer nisam član niti jedne stranke. Na sreću, u životu nikada nisam bio član ni partije, a poslije niti jedne stranke.
Nacionalna momčad je porazom na Islandu kompromitirala rezultat u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo. Hoće li vidjeti Rusiju?
- Hoće. Puno je tu klasnih igrača s iskustvom iz najvećih svjetskih klubova da bi ostali bez tako velikog natjecanja. U konačnici, Rusija je posljednja prilika ove generacije čiji su lideri Modrić, Mandžukić, Rakitić i Ćorluka. Mogu li tamo do velikog rezultata? E, tu se već ne usudim staviti ruku u vatru. Na finalnom turniru puno toga ovisi i o izborniku, a ja još uvijek nisam siguran što može ili ne može Ante Čačić. Otkako je na ovoj dužnosti, on radi pristojan posao. Upoznali smo njegove kvalitete, ali i vidjeli neke jasne nedostatke. Pričekajmo još malo za konačnu ocjenu.
Luka Modrić se koleba, nije siguran treba li nastaviti igrati za reprezentaciju?
- Modrić je duša i motor te momčadi, bezveze mi je uopće razgovarati o tome. Potreban je reprezentaciji kao igrač i lider. Ne bih o ostalom.
Vrhunac trenerske karijere doživjeli ste kao menadžer Portsmoutha, upoznali ste tada premierligaški glamour i svijet koji je odlijepio od stvarnosti s ovim transferima od sto-i-više milijuna eura...
- Nemam niti malo simpatije za rasipništvo klubova kojem danas svjedočimo. Iskustvo kaže - kada si najbogatiji, tada počni štedjeti. Ovaj model je dugoročno neodrživ, nemoguće je da 70 posto vašeg budžeta čine prihodi od TV prava. Priča neće dobro završiti, Fifa i Uefa učinit će uslugu nogometu ako uvedu salary cup.