Nekoć igrač, pa direktor i sportski direktor, Ivan Buljan prošao je kompletni put u Hajduku. Danas, sa 70 godina u životnom kalendaru, daleko od Poljuda provodi umirovljeničke dane.
"Nemam detaljan uvid u situaciju u klubu, ali znam da je dolazak Stanića podigao atmosferu na Poljudu", reći će nam Buljan u startu. Ali, neće pritom ući u zamku velikih najava vezanih uz angažman Stanića. Dapače, svjestan je Buljan svih problema koji pritišću Bijele.
"Mariju Staniću želim puno sreće, ali ne vjerujem da će dugo izdržati u Hajduku", iznenadio nas je Ivan Buljan odlučnim glasom.
Pozitivna energija
Zašto mislite da neće Stanić dugo izdržati?
"Nažalost, shvatit će brzo kako je težak posao u Hajduku. Ne želim ga time obeshrabriti. Dapače, vjerujem u Stanićeve poštene namjere, vjerujem u njegovu pozitivnu energiju. Vjerujem u njegovu ideju, jer igrao je u Chelseaju, zna principe rada velikog kluba. Ali, nije te ideje lako i jednostavno primijeniti na Poljudu."
Zatražio je Stanić strpljenje kao temeljni preduvjet, ali dobro je znano kako se nitko proteklih sezona nije strpljenja na Poljudu nauživao.
"Nikada nije bilo strpljenja i vremena. Ni publika ni javnost nisu imali strpljenje."
Ono što je Stanić zatražio od prvog dana jest strpljenje, uz koje ide razvoj mladih igrača.
"Kažem vam, Stanić ima odlične ideje. Težište na stvaranju mladog kadra je pozitivno, ali svaki lošiji rezultat prve momčadi ruši strpljenje i proces razvoja mladih igrača. Nažalost, do sada smo prečesto tome svjedočili. Koliko li je samo novih predsjednika, trenera i sportskih direktora počinjalo mandat sa istom idejom. Naši mladi igrači, strpljenje i rezultat. To su bila tri postulata, a na kraju se samo gurao rezultat."
Divna uspomena
Očito je da se na Poljudu stalno traži “novi Ivić”. Letvica je visoko podignuta sredinom 1070-ih kada je Ivić etablirao “zlatnu generaciju”, momčad koja je najvećim dijelom ponikla na Starom placu. Iz juniorskog pogona stvorio je snažnu prvu momčad sa europskim predznakom. I to je ono što se traži i gotovo 50 godina kasnije.
Ivan Buljan ispred Hajdukovih murala na Poljudu.
"Teško je to ponoviti, potpuno su drukčiji uvjeti rada. Hajduk je danas u situaciji da ne može zadržati igrača, a kamoli momčad. Ivićeva vremena i naša generacija samo su velika i divna uspomena. Igrača se zadržavalo do 28 godine u naše doba, svi smo bili sezonama na okupu. Danas trebaš stalno tražiti talente, biti spreman na prodaje igrača i kontinuirano mijenjanje momčadi. Međutim, uz znanje, kvalitetu i strpljivost može se do rezultata na duge staze."
Simptomatično je da su tri kluba iz nekadašnje velike četvorke bivše države ove jeseni igrali Europu ispavši u konačnici s puno peha, ali pokazali su da se može napraviti iskorak.
"Sva tri kluba, dakle Dinamo, Crvena zvezda i Partizan do zadnjeg su kola u skupinama bili u igri za prolaz. Oni su ipak dokaz da se može na ovim prostorima napraviti momčad koja će biti konkurentna za Europu. Nije sve tako crno i nemoguće. Salzburg je također napravio posao iako dolazi iz zemlje koja nema jaku nogometnu tradiciju. Međutim, iza Salzburga stoji novac."
Pad gospodarstva
Tu je ključ priče. Novac.
"Da, novac je neophodan danas. Uz sve ideje, strpljenje i kvalitetu rada, trebate imati novac za ulaganja. Međutim, padom gospodarstva, pao je i sport. Jer, sport je samo preslika društva. Jasno mi je da je novac taj koji diktira, a Hajduk gura koliko može."
Za kraj, što bi Stanić trebao napraviti po pitanju trenera, što uraditi s momčadi koja treba osvježenja?
"Ne poznajem igrače da bih mogao precizno reći kakav je kadar. Što se tiče trenera, morao bi kontinuirano gledati treninge, utakmice. Ali trenerski posao je takav, ako nešto ne valja uvijek je trener prvi na udaru. Ne samo kod nas, svuda u svijetu. Takav je to nezahvalan posao. Prvi treneri nastradaju kada krenu promjene", zaključio je Ivan Buljan.