Središnji dio proslave 110. rođendana Hajduka obilježen je otvaranjem spomenika legendarnom kapetanu i golgeteru Bijelih, Frani Matošiću. Spomenik je otkriven nasuprot vječnoj uspomeni na Bajdu Vukasa, stoga od jučer dva velikana Hajduka stoje kao vječni čuvari Poljuda. Na ledenoj buri i temperaturi ispod nule u subotnje se jutro okupilo stotinjak ljudi, među kojima su bili obitelj Frane Matošića, klupski djelatnici, novinari i znatiželjnici, te predsjednik Bijelih Lukša Jakobušić.
Otvaranje spomenika Frani Matošiću, video: Nikola Vilić/Cropix
- Nekako je i simbolično da Frane Matošić i njegov kum Bernard Vukas čuvaju Hajduk i uzdamo se svi zajedno u bolja vremena - poručio je Jakobušić tom prigodom.
Spomenik su zajedno otkrili Jakobušić, klupski kroničar Jurica Gizdić, te Franine kćeri Milojka Reić i Katja Spain, uz unuke i praunuke. Potom su izmijenili i poklone za uspomenu na veliki dan obilježavanja karijere legendarnog kapetana Bijelih.
- Hajduk gaji tradiciju bez obzira na teška vremena. Ali, kada je Hajduk u pitanju, teška su vremena u više smjerova. Međutim, držimo do tradicije i jako nam je bitna. Ovaj put smo u skromnim uvjetima odali počast najvećem od najvećih. Dovoljno je reći 739 utakmica i 729 golova. To je nemoguće da netko ponovi u aktualnim uvjetima. Zahvaljujem se obitelji Frane Matošića i autoru Davoru Kamenjarinu što su nam omogućili da na ovaj način proslavimo rođendan. Skučeno, ograničeno, ali ipak smo proslavili - rekao je Jakobušić.
Kao da sam tri godine tu...
Koje su rođendanske želje?
- Svi imamo istu želju. Uz one želje koje ima cijeli svijet, mi imamo još jednu, a to je zdravlje. S obzirom na sve što se dogodilo zadnjih dana, na zarazu koja nas je uhvatila, prije svega želimo zdravlje igračima, stručnom stožeru. Želimo zdravlje Hajduku, da još dugo poživi. Želimo i stabilizaciju jer svi hoćemo da se Hajduk vrati tamo gdje mi mislimo da mu je mjesto i gdje većina misli da pripada. To su prije svega rezultat i organizacija moćnog kluba.
Znakovito je Jakobušić prilikom otvaranja spomenika Frani Matošiću kazao “prvaci smo u proslavama, ali očekujem da budemo i u rezultatu”.
- Nisam ništa htio obezvrijediti tom porukom. Zahvaljujući prije svih našem kroničaru Jurici Gizdiću brižno njegujemo tradiciju. Imamo preko 770 veterana, vodimo računa o svima njima. Organizacija Hajduka je na višem nivou nego rezultat na terenu. Kada bi svi bili na razini kao taj dio koji brine o tradiciji, mi bismo bili prvaci Europe, a ne Hrvatske.
Koliko Hajduk napreduje prema tom rezultatskom cilju?
- Došao sam prije tri mjeseca, a meni se čini kao da sam došao pred tri godine. Rekao sam tada “idemo milimetar po milimetar” i, nažalost, doslovno idemo tako.
Dodao je Jakobušić i osobnu impresiju rođendana.
- U subotu ujutro sam pošao na Rivu. Bilo je jako hladno, nigdje nikoga na Rivi. Uz sve, imamo dosta zaraženih, 33 čovjeka su u samoizolaciji. Nakon Rive sam otišao na groblje položiti vijenac. Nisam imao osjećaj da je rođendan. Još smo i peti na tablici. Loš osjećaj - ispričao je Jakobušić i nastavio:
- Nije danas lako, ali nije lako bilo ni Frani Matošiću. Nije bilo lako zabiti te silne golove, nije bilo lako 739 puta obuti kopačke i izaći na teren. U teškim vremenima je bio najveći. Zašto i mi ne bismo bili najveći u teškim, izazovnim vremenima i napravili nešto veliko!? Znam, to je mislio svatko tko je bio na mom mjestu. Svatko je mislio da može nešto napraviti. Tako i ja. I nije da se nadam, nego sam uvjeren da mogu. Hoćemo li pritom svi imati strpljenja, to je drugo pitanje. Da, i uvijek fali solada. Fali novca, para, kako god hoćete.
Slijedilo je i pitanje dnevne tematike “kakav je bio osjećaj nakon pobjede u Rijeci?” čime je rođendanski razgovor dobio svoj kraj.
- Ograničio bih se na rođendan, jer mogli biste pitati o prijelaznom roku, Caktašu i svemu ostalome. Ne bih na rođendanskoj proslavi bacao sjenu na Franu Matošića, na najvećeg od najvećih. Frane je bio kapetan i lider kojeg se slušalo na terenu i izvan terena. Takvi nam trebaju - podvukao je Jakobušić.