Mamići ne mijenjaju planove: 'Nema odlazaka, razmišljamo samo o pojačanjima'

Svatko ima svoje viđenje utakmice i poraza od Aalborga, Zoran Mamić ih je čuo sigurno “milijun”. Razgovarao je s bratom, s jednim i drugim, Zdravko i Stojkom, s mnogim drugima. I svatko je dao neki prijedlog, svatko ima ideju kako je to trebalo izgledati.

- Neki mi kažu “možda smo trebali igrati zatvorenije”, drugi da se momčad koja pobjeđuje ne mijenja... Ha, da sam igrao zatvorenije, rekli bi “gle, što se zatvorio, kakva je to igra”. Ne smetaju mi kritike, nimalo, nije ni bilo nekih grubih riječi, sve je u redu - slagao je misli Zoran Mamić, koji je rekao odmah poslije susreta da ne bi, da sad utakmica ponovno počinje, ništa mijenjao.

- Da, to sam rekao onako vruć, pod dojmom, uostalom, ja i na travnjaku ne vidim baš sve detalje. Kad sam pogledao snimku, onda sam vidio neke stvari, možda bih nešto ipak promijenio. Ali, dobro...

Nije, jasno, rekao na što konkretno misli. Vrtio je film utakmice, kako vrijeme odmiče tako sve više zaključuje da je to bila jedna čudna utakmica, u kojoj je ipak najviše presudio splet okolnosti.

- Nisam pristalica razgovora da je uigranost kriva za ovaj naš poraz. Mi smo stvorili sedam-osam velikih šansi, još 10 puta priprijetili, to neuigrana momčad ne može napraviti. Vi ste tamo mogli vidjeti neke akcije, ono što radimo na treninzima. Naravno, te akcije uvijek mogu biti bolje i kvalitetnije, međutim, one su postojale, mi smo toliko puta došli u situaciju za gol, a nismo zabili. To je razlog što smo izgubili, nismo zabili. Nije to ni nedostatak kvalitete ni pomanjkanje koncentracije. Ne želim spominjati sreću, to je jednostavno bila takva utakmica. Evo primjera, neću ići daleko. Hajduk. Imali su Splićani sve, prolaz u rukama, bolji su bili od suparnika, a onda u zadnjim minutama zamalo uđe ona lopta Pokrivača, Kalinić je jedva obranio. Tako je to, brzo se sve u nogometu može okrenuti. Nama nijedna lopta nije ušla u gol, a moglo ih je ući nekoliko, to je presudilo.

Ipak, opći je dojam bio da momčad nije bila dovoljno agresivna, da su Danci previše lako u ta dva navrata došli do vrata, nije bilo dovoljno prekršaja, primjerice.

- Momčad je bila rastrčana, razigrana, igrači su izvršavali većinu zadataka koje smo stavili pred njih. Da to nije bilo tako, onda bih ja osobno i moj stožer imali problem, ovako...

No, jedan problem sigurno postoji. Liga prvaka bila je, ako ne imperativ, onda velika želja i cilj svima, a pogotovo strancima koji su baš zbog zova najjače lige svijeta i došli u Dinamo. A onda, već na drugoj stepenici - pljus. Kako sad motivirati igrače, što napraviti da se ne ponovi prošla godina kad je momčad, nakon ispadanja od Austrije, “potonula” i dugo se nije mogla oporaviti.

- Već nakon utakmice u svlačionici razgovarali smo s igračima, činit ćemo to i nadalje. Pokušat ćemo vratiti pozitivno ozračje što prije, a najbolji lijek za to su utakmice. Uvijek je isto pitanje, koja je alternativa pobjedama i utakmicama. Nema je, to je jedini put. Nadam se da ćemo do Petrolula vratiti pozitivnu atmosferu.

Priznao je da i njemu nije lako, da je i on mogao biti bolji.

- teško mi je, naravno, tužan sam, takav poraz ostavi trag na čovjeku. no, treba ići dalje, kažem, to je jedini način da se sve prebrodi. I, u idućim utakmicama trebam možda neke odluke donositi pažljivije i kvalitetnije. Bit će bolje...

Pitanje koje se, na neki način, samo nametnulo jest kako će izgledati ostatak Dinamova kolovoza? Hoće li, nakon Aalborga, klub promijeniti neke svoje planove, posebno one koji se tiču jačanja konkurentnosti igračko kadra. Dakle, hoće li Dinamo, unatoč svemu dovesti još nekog igrača i hoće li, zbog poraza od Danaca, neki dobiti otvorena vrata odlaska iz kluba?

- Mi smo već prije Aalborga pričali o nekim novim igračima, tu se ništa nije promijenilo, dakle, radit ćemo i dalje na tome. Isto je i s odlascima, strategija ostaje - nitko ne odlazi.

Čak ni Soudani?

- Ne, nema nikakve ponude za njega!

I tako su prošla prva dva dana nakon. Dojam je da Maksimir ovaj put nije doživio kataklizmičke posljedice ispadanja, a vrijeme će otkriti kolike posljedice zapravo jesu. Prođe li Dinamo u Europsku ligu, počne li tamo osvajati i bodove, vratit će se radost na lica većine. No, prije svih na tom putu stoji Petrolul. I od jučer sve je okrenuto samo tom susretu!