Onda sam se pokušao uvjeriti kako autor tih podataka nije bio trijezan dok je kopao po statistici trenerskih otkaza. Na kraju mi se čini kako razum odbija prihvatiti tako velike, poražavajuće cifre koje otkrivaju svu muku trenerskog posla. Kasnijom provjerom u SN došli smo do brojke od 367 promjena trenera na klupama prvoligaša u povijesti Prve HNL, ali ni taj prosjek od 14 trenerskih smjena po sezoni ne zvuči nimalo dobro.
Obećavajući start
Ova je godina u duhu prethodnih, ima obećavajući start po pitanju trenerskih otkaza. Nakon prvog kola, nakon samo jedne odigrane utakmice u zrak su odletjele dvije trenerske glave. Zapravo tri, ako uzmemo u obzir da je Lokomotiva prije samog početka prvenstva doživjela promjenu. Čeka se četvrta žrtva i narod je nestrpljiv.
Ove godine bismo konačno mogli ući u Guinnessovu knjigu neobičnih rekorda i ponosno ispuniti jednu stranicu prestižne knjige. Svugdje u svijetu treneri se mijenjaju, to je uobičajena praksa, to znaju i ptice na grani. Imamo bezbroj primjera kako klubovi diljem svijeta olako dovode i tjeraju trenere. To je općeprihvaćen model i način funkcioniranja koji mi nismo izmislili, on je samo prekopiran i usvojen.
Mi smo taj model samo malo previše doradili, doveli ga skoro do savršenstva. S ovoliko velikim brojem trenerskih otkaza i promjena mi smo pogodno tlo da konačno netko napiše nekakav znanstveni rad na temu “smjena trenera”.
Sudeći po broju otkaza izgleda kao da predsjednici klubova imaju nekakav čudan fetiš. Mora da su klupske uprave silno uzbuđene kad nogiraju starog i dovode novog trenera. Oni doslovce gore od želje da upoznaju novu žrtvu kojoj će ubrzo biti uručena radna knjižica i simbolična otpremnina. Baš me zanima jesu li sretniji u klubu kad dovode ili kad tjeraju trenera. Vjerojatno je predsjednik kluba jako ushićen kad u klupske odaje ožarena lica ušeta novi trener. Novi trener je najbolja poslastica koju će EGO predsjednika progutati bez žvakanja. Po svojoj prirodi ego je nezasitan i vječan, uvijek željan novih delicija. Kad trener sjedne preko puta predsjedničkog ega, napetost raste, znoj probija čelo predsjednika, a hormoni mu divljaju. Početak njihove konverzacije ujedno je i trenutak kada razgovor doseže svoj vrhunac...
Rent a trener
Predsjednik odmah navali svojim monologom uvjeravati trenera kako u klubu svi misle da je baš on dugoročno rješenje. Kako upravo njegova trenerska vizija odgovora filozofiji kluba. Ne prekidajući svoj monolog predsjednik žestokim presingom “jedan na jedan” u malom suženom uredskom prostoru, pritišće trenera koji nema ni vremena, a ni prostora odgovoriti na postavljenu taktiku. Trener se utopi u sivilo uredskog namještaja i potpisuje dugoročni ugovor koji mu garantira kratkoročnu suradnju.
Oprostite mi, ali ovo izgleda kao jeftina prostitucija. Predsjednici su makroi, klubovi su javne kuće, a treneri su jeftine eskort dame kojih se ništa ne pita, osim za kratkoročnu uslugu. Nema tu ljubavi, samo se poljube na početku snošaja dok se malo bolje ne upoznaju. Nema tu ni nježnosti, samo čista razmjena dobara. Uzbuđenje kratko traje, brzo splasne i odnos tužno svrši. Rastanak je neminovan kad uživa samo jedna strana. Ta strana ima nimfomansku potrebu da ponovo promjeni partnera jer “afrička šljiva nikad ne pada”. Nakon snošaja trenerima ostaje samo mlohava nada da će sljedeći put ipak biti bolje i da će kad tad uspjeti zadovoljiti nezasitnog partnera.
Ozbiljno razmišljam da postanem poduzetnik i otvorim firmu koja bi se bavila rentanjem trenera. To bi kod nas, a i u Europi mogao biti isplativ posao. “Rent a car, rentam trenera noć ili dan d.o.o.”, tako bi se mogla zvati. Možda bih mogao dobiti i neki poticaj od države, ako ništa onda za ideju. Ima sad raznoraznih mogućnosti za izvuci koji kunu iz europskih fondova. Treba iskoristiti trenutak i zadovoljiti tržište. Potražnja za trenerima je velika. a ponuda sužena. Mogao bih rentati trenere na jedan dan, jedan tjedan ili jednu tekmu, recimo.
Fino iznajmiš trenera za utakmicu i ako pobijedi, automatski mu produžiš suradnju do sljedeće tekme. Ako izgubi ZNA SE, noga i biraš drugog.
Mogao bih, recimo, otvoriti “Trener web shop”. Samo šibneš mail i stvar riješena. Dostava bi, naravno, bila besplatna na klupsku adresu i u roku 24 sata.
Svjesno srljam u zajebanciju jer mi brojke daju za pravo. Statistika je opet na mojoj strani a znanje je krhko. Godišnje se promijeni 14 trenera u HNL-u. Sad vi zaključite tko pretjeruje?
Možda se ovdje radi o nekakvoj zavjeri, uroti, sekti, koja ima za namjeru destabilizirati, iskorijeniti u korijenu i satrati trenerski rod. Ako nastave ovakvim tempom slobodno se da zaključiti da će treneri moći duže izdržati pod vodom nego na klupi.
Pazite, ove gore navedene brojke se odnose samo na Prvu ligu. Što je s drugim ligama i omladinskim pogonima? Kakva je tamo situacija?
Sreća je u neznanju
Iskreno se nadam da nitko neće dalje čačkati i tražiti sveukupan broj otkaza i promjena. Molim ovom prilikom da novinari - istraživači ostanu mirni, da ne kopaju dalje po svim klupskim arhivama i da ne izlaze u javnost sa sveukupnim opasnim brojkama. Ponekad sreća nije u znanju nego u neznanju! Bolje je nekad ne znati neke informacije. Smatram kako bi konačna cifra doslovce ubila u pojam sve polaznike nogometnih akademija, mogao bi se dogoditi pravi pomor ili egzodus budućih trenera. Svi oni koji su zamišljali da jednog dana sjednu na klupu i budu treneri, dobili bi jak vjetar u leđa da se okane ćorava posla.
Broj trenerskih otkaza ima tendenciju daljnjeg rasta i zapravo je najbolji pokazatelj da u toj branši kruha nema. Vjerojatnost da uspijete kao trener otprilike vam je ista kao i vjerojatnost da će vas pogoditi grom ili neka igra na sreću. Ni više ni manje...
Ako se u prosjeku godišnje promijeni 14 trenera u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, trebamo se zapitati, odakle nam uopće toliko trenera? Tko ih proizvodi i gdje se štancaju? Možda nam liga nije jaka i dobro posjećena, ali je ipak interesantna. Za taj aspekt pobrinuli su se naši dragi predsjednici klubova. Trebalo bi možda obračunavati PDV svaki put kad se treneri promijene pa da i državni proračun malo živne. Ako uzmemo u obzir da neki treneri u istoj godini i u istom klubu dobiju više puta priliku, ali i otkaz, onda uviđamo da se neki od njih vrte u krug. Najteže je, kažu, izaći iz začaranog kruga, uostalom sve se vrti u krug pa zašto onda ne bi i treneri... Periodično odlaze i dolaze, poput lastavica, proljeća i kiša.
Zapravo, velika većina trenera se, izgleda, smjenjuje iz ukorijenjene ljudske navike mijenjanja. Ljudi vole promjene, prirodna je to osobina homo sapiensa. Svaka promjena dobro dođe, to je naš životni moto. Zapravo, mi mijenjamo sve i svašta, ali sebe nikako.
Evo, ja sam najbolji primjer kako bih radije sve oko sebe promijenio samo da se ja ne moram mijenjati. Za početak bih smijenio skoro sve predsjednike klubova, dao bih im šansu da se dokažu u nekim drugim djelatnostima kad su tako odlučni.
GODIŠNJE SE U PROSJEKU PROMIJENI 14 TRENERA! Ta mi informacija zvoni u glavi i namjerno je namećem ne biste li je i vi upamtili. Pa je li moguće da odgajamo tako netalentirane trenere? Pa je li moguće da tako lako trošimo struku koja bi trebala razvijati i odgajati igrače? Kako uopće uspijevamo izbaciti toliko igrača kad im stalnim promjenama remetimo razvoj? Možda, zapravo, imamo idealan model koji nam omogućava da se ne treba bojati za budućnost igrača… Što ako smo nesvjesno došli do epohalnog otkrića i modela.
“Igrači se stvaraju jedino ako im se često smjenjuju treneri.” Vjerovali ili ne, izgleda da to funkcionira!
Da se mene pita, ja bih u ovaj novi Zakon o sportu uveo prijedlog da svaki klub godišnje mora promijeniti minimalno dva trenera. Treba to zakonom zaštititi jer nikad ne znaš. Uvijek se može naći neki pametnjaković koji će dugoročnim povjerenjem ugroziti autoritet i identitet trenerske struke. Ne daj Bože da nas takvo zlo sad pogodi kad nam je baš fino krenulo!
I za kraj jedan savjet trenerima. Nemojte se slučajno organizirati u nekakav sindikat, ne dajte se prevariti i navući na te jeftine fore o zajedničkom interesu i cilju. Nemojte dopustiti da netko sa strane uruši vaš dugogodišnji autoritet i kolegijalnost. Nastavite ovako jer bilo bi šteta da sad okrenete stranicu. Ako sami sebi ne pomognete, nemojte se brinuti, tu su institucije klubova i predsjednici koji rade svoj posao i paze na vas.