Na Svjetskom prvenstvu u vodenim sportovima u Fukuoki, a koje se približava kraju, najdojmljiviji rezultat hrvatskog sporta je ostvaren u - umjetničkom plivanju! Za slabije poznavatelje sporta koji sada možda ni ne znaju o kojem se sportu radi, dometnut ćemo poveznicu koja sve objašnjava. Umjetničko plivanje je od 2017. godine novo ime za sinkronizirano plivanje. Sport u kojem su svjetskom scenom vladale Ruskinje, Ukrajinke, Kineskinje, odlične istina i Amerikanke. Istina, u posljednje vrijeme se natječu i muškarci, a od OI u Parizu prvi put mješoviti parovi.
No, da će Hrvatska imati jednog dana na SP finalistkinju, to je bilo u sferi znanstvene fantastike. Do Fukuoke 2023. Ondje je jedna mlada Riječanka ušla u finale discipline slobodni solo. Na koncu je završila nadmetanje kao 9. na svijetu. Od njih ukupno 29. Kolosalan uspjeh. Skoro pa u razini da Hrvatska nastupi na Svjetskom kupu u kriketu. U redu, možda lagano pretjerujemo jer umjetničko (ex-sinkronizirano) plivanje ima tradiciju u Hrvatskoj od kasnih ‘50-tih prošlog stoljeća, ali ipak...
Najuspješniji hrvatski predstavnik/ica u Fukuoki je Riječanka Matea Butorac (20), studentica 2. godine na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.
1. S kakvim je očekivanjima u Japan odletjela Matea, što ste kanili postići?
- Iskreno, nisam imala nikakva očekivanja. Tijekom priprema sam usklađivala, i moj fakultet, obveze na njemu i treninge. Jednostavno, nisam uopće razmišljala niti koje ću mjesto zauzeti, koje ocjene dobiti. Nisam se htjela, pa ni stigla očekivanjima zamarati. Imala sam puno važnije stvari poput želje za ispravljanjem nekih pogrešaka na koje mi je trenerica ukazala ili sam ih ja vidjela na snimkama. Htjela sam biti zadovoljna jaka, da trenerica bude jednako tako zadovoljna i da napravim sve ono na čemu sam radila, oko čega smo se trudili. Osim toga, čak i da sam imala očekivanja, mislim da bi mi bilo vrlo teško išta predvidjeti, baš zbog tog novog sustava bodovanja.
2. Umjetničko plivanje, realno nije silno raširen sport u nas, no postoji koliko doznajemo 10-ak klubova po cijeloj Hrvatskoj. Matejin je Primorje Aqua Maris iz Rijeke u koji je "uronila", u taj sport ušla... kako? Prvi odabir?
- Da, to mi je prvi sport, treniram ga od 5. godine, a u njega me uvela majka. Zapravo, nije ni ona znala puno ili skoro pa ništa o tom sportu, ali me upisala tek toliko da vidimo. Da se dijete s nečim bavi i tako, ostala sam. Nitko nije očekivao da ću nakon 15 godina biti tu gdje jesam i postići to što sam postigla. Iako, sad sam baš ušla u to neko razdoblje koje je najoptimalnije za najbolje rezultate, od 17. godine pa nadalje.
3. Matea jedno ne broji. Naslove državne prvakinje. Zna samo jedan podatak. Od kada zna za sebe nikad nije bila druga u Hrvatskoj u solo slobodno! Možete nam malo više približiti vašu disciplinu, slobodno solo. Znamo da nije olimpijska, ali je li moguće da to postane?
- Slobodni solo bi značilo da nema zadanih elemenata koja plivačica mora izvesti. U tehničkim rutinama recimo, postoje neki zadani elementi koja svaka baš plivačica mora izvesti. U slobodnim nema tih elemenata. Što se tiče olimpijskih igara, oduvijek postoji samo duet slobodni i tehnički, te postoji i tim slobodni i tehnički. Mislim da se solo kao disciplina neće uvesti, tako da je svjetsko prvenstvo najveće natjecanje na kojem mogu kao solistkinja nastupiti. O duetu nisam razmišljala.
4. Kako izgledaju treninzi u vašem sportu?
- Treninzi se sastoje od vježbi snage na suhom, treninga izdržljivosti i fleksibilnosti, te treninga baleta. To je sve na suhom. U bazenu su onda još plivački treninzi, kratke, ali ponekad intenzivnije i neke duže dionice. Zatim imamo jasno i treninge naše sinkro-tehnike, plus same revije koje radimo. Zapravo, imamo dosta opsežne, zahtjevne vježbe, puno toga vežemo. Naš nastup maksimalno traje 4 minute, ali u te 4 minute morati biti na apsolutnom maksimumu snage, kapaciteta, a onda još i 80% toga radite bez zraka, pod vodom, ako ne i više od 80%. Zato mi imamo kvačice na nosu jer bez toga bi voda ulazila kroz nosnice i onda je nemoguće izvoditi ono što mi radimo. Za slobodni solo vrijeme naše izvedbe ne smije trajati duže od 2 minute i 15 sekundi, plus 5 sekundi onog dolaska na bazen, prije skoka. Slobodni solo ima najkraće vrijeme, ali zato što je jasno samo jedna i ona mora raditi cijelo vrijeme, te najteže što je moguće izvesti. Što je veći broj plivačica, to je vrijeme rutine ili izvedbe duže.
5. Koliku ulogu u ocjeni ima kostim, te birate li sami glazbu ili i za to postoji neka ograničenja?
- Ne, za glazbu nema ograničenja i to biram sama, eventualno uz pomoć trenerice ili trenera. U Fukuoki sam nastupala na pjesmu "Bird Set Free" od Sie Furler, s time da sam izmiksala i instrumentala i malo pjevanja, tako da dobijem neku dinamiku. Inače sam dosad dosta znala nastupati samo na instrumental "Two Steps From Hell - Victory". Sad sam htjela mrvicu drukčije, ali opet da mi paše nastupanje na instrumental. Na kraju se to pokazalo dosta dobro. Kad biram glazbu, gledam samo na to mogu li zamisliti izvođenje određenih elemenata uz to. Nakon toliko godina mogu to procijeniti, posebno ako su neki zanimljivi dijelovi u glazbi. Osobno nisam nikada nastupala uz glazbu nekog našeg izvođača, ali znam da je jedna cura bila nastupala na državnom prvenstvu i na našu, hrvatsku glazbu. Nije neuobičajeno, nije da se ne može, samo treba pronaći pravu pjesmu, ritam, sve što vam odgovara. Što se kostima tiče, iskreno po ovim novim pravilima bodovanja nisam sigurna da baš kostim sam po sebi ide u ocjenu, ali sigurno dodaje opći dojam koje sudac dobiva. Čim je ljepši kostim, onda sucu, sutkinji idemo reći, "poskočite" u očima. Ocjenjuje se, gleda se sve. Od tog prilaza na bazenu, prije skoka, namještanju za skok, sam skok. Sve dok ne završi glazba. Bitan je taj stav prije nastupa, prije skoka, stav kojim odašiljete da ste sigurni u sebe i izvedbu. Čim prezentirate tu sigurnost sucu, da znate što radite, to odmah vrijedi višu ocjenu.