Portugalski list Record nedavno se pozabavio Prvom HNL, odnosno koncentracijom talenata u, kako su to nazvali, eri nakon Danija Olma na način da su sastavili najtalentiraniju momčad hrvatskog prvenstva.
Igrače su, dakle, složili u formaciju 4-4-2, a uz neka ionako očekivana imena poput Livakovića, Perića, Kastratija, More, Lovrića, Oršića i Petkovića (tu su još Stojanović i Ismajli), svoje mjesto su pronašla i dva igrača Rijeke - Hrvoje Smolčić i Tibor Halilović.
Smolčić je najmlađi na ovom popisu, ali njegovo ime nam nije iznenađenje budući da smo na Rujevici posljednjih mjeseci često čuli priču da za njega postoji interes iz liga sa zapada, primarno iz Italije, pa onda i iz Francuske, Španjolske i Portugala, dok je pojava Halilovića pomalo iznenađenje. I to ne zbog njegovih igračkih kvaliteta, već činjenice da je s navršenih 25 godina stasao u igrača o kojem se priča puno šire izvan granica Hrvatske.
- Prošao je Dinamovu školu, ali u nedostatku prostora u pokušaju da dođe do prve momčadi krenulo je svojim putem. Najprije u Lokomotivu, onda u Wislu iz Krakova prije dolaska u Rijeku u siječnju 2019. godine. Veznjak, dešnjak, tipičan box-to-box igrač, graditelj igre i figura koja daje ravnotežu momčadi Rijeke i koja odlično prepoznaje situacije na travnjaku. Dolazak iz drugog plana omogućava mu i česte pokušaje u završnici, dok mu kvalitetan pas daje kreaciju njegovoj igri - opisao je novinar Recorda Halilovićev stil.
Važna karika
Nije puno pogriješio, jer Halilović se od dolaska u Rijeku na mala vrata u siječnju 2019. godine prometnuo u itekako važnu kariku riječkog veznog reda. Uostalom, sama činjenica da je kod dva trenera standardni prvotimac puno govori o razini njegove igre.
Halilović se tako sve jasnije promiče u još jedan dobar potez Rijekine struke koja je znala prepoznati igrača koji u trenutku kada je dolazio na Rujevicu još nije dosegnuo maksimum svog neospornog potencijala. Jer, ruku na srce, u trenutku kada je postao novi igrač Rijeke baš nitko nije Halilovića vidio kao pojačanje, a u nešto više od 12 mjeseci upravo to je postao. Uostalom, otkad je ugrabio dres prvotimca, negdje u ovo vrijeme prošle sezone, samo je dvije utakmice počeo s klupe.
Što se dogodilo na Rujevici da je igre iz dana Lokomotive ili Wisle uspio podići na jednu još višu razinu? Nešto je definitivno do okruženja, ambijenta i uvjeta za rad, Andrej Kramarić će bez zadrške reći da je u Rijeci sjajno primljen i da ga je to lansiralo u inozemstvo, nešto i do samih igrača koji nekada malo kasnije stasaju i dođu do razine koja je potrebna za raditi razliku.
Njegovu rastu puno su doprinijeli i treneri, najprije Igor Bišćan koji mu je dao povjerenje na koje je Halilović odlično odgovorio, onda i Rožman u čijoj momčadi, bez obzira na formaciju koja se igra, zajedno s Lepinjicom ima jednu od ključnih uloga u držanju ravnoteže momčadi.
Sama činjenica da se njegovo ime spominje daleko izvan granica Hrvatske još je jedan signal da bi uskoro mogao dobiti priliku za napraviti novi korak naprijed u svojoj karijeri...
Ni trepnuo nije na ponudu od milijun eura
Prošlog ljeta, kada se jedan mađarski klub javio Rijeci s ponudom od milijun eura koju su Bijeli prihvatili, Halilović nije ni trepnuo.
- Mislim da je ovih šest mjeseci bilo jako dobro i da mogu još napredovati kao igrač. Nekada ti treba stabilnost, a to je ono što sam tražio, tu priliku da se još razvijam kao igrač sam dobio baš u Rijeci - govorio je Halilović prije gotovo godinu dana.
I pokazalo se da je ispravno razmišljao, ljeto nosi priliku za novi iskorak…