Prije nešto više od 14 mjeseci, točnije, 22. veljače 2019. godine, navijači riječkog prvoligaša upoznali su Ivana Lepinjicu. Dečko iz Pazina koji je zajedno s bratom blizancem Igorom prošao kroz sve uzraste klupske škole nogometa debitirao je za Bijele u 83. minuti gostovanja kod Rudeša. Igor Bišćan ga je gurnuo “u vatru” i počeo dobivati figuru koja je ubrzo postala standardni član prve momčadi.
Dobio je još 15-ak minuta protiv Dinama, pa nakon prvijenca Osijeku u prvom nastupu od prve minute više ga nitko nije mogao izbaciti iz momčadi. Igrač koji je predodređen da jednog dana bude kapetan Rijeke postao je klupski projekt, ali ne jer je to odlučio netko u uredima na Rujevici, već iz razloga što je to zaslužio na travnjaku.
- Ovaj period igranja za prvu momčad Rijeke mi je stvarno dragocjeno iskustvo - kaže Lepinjica. - Sve se brzo dogodilo, iz Druge HNL sam napredovao u najviši razred hrvatskog nogometa, prilagodio se zahtjevima koji se ovdje traže i kada gledam prema tome, mislim da stvarno mogu biti zadovoljan svime što se događalo.
Kada je riječ o izazovima prvoligaškog nogometa kaže Lepinjica da se najteže bilo prilagoditi razlici u kvaliteti natjecanja.
- Razlika u kvaliteti između prva dva razreda hrvatskog nogometa je osjetna, ali uz bolje uvjete, kvalitetnije suigrače i jače treninge sve se uspije premostiti u kratkom vremenu. Popularnost? Tu i tamo me netko prepozna, svima je drago kada te neki navijač prepozna, ali ne zamaram se time, fokusiran sam na nogomet i samo to me zanima.
Skupio sam iskustva
U 14 mjeseci Lepinjica je uspio osvojiti i trofej s Rijekom, bio je dio momčadi koja je osvojila Kup protiv Dinama u Puli. I ne samo da je bio dio momčadi već je odigrao i zapaženu rolu.
- To finale Kupa protiv Dinama u Puli mi je i najdraža utakmica, pogotovo kada počneš u početnoj postavi, kada si u prvom redu dio svega toga. Cijelu sezonu je cijela momčad radila da bi se našla u finalu i osvojila Rabuzinovo Sunce, baš svi koji su bili u klubu imaju zasluge što smo to ostvarili.
Kada je riječ o najtežem suparniku kojeg je imao s druge strane, bez puno razmišljanja apostrofirao je jedno ime.
- Protiv Danija Olma je bilo najteže igrati, stvarno je klasan igrač i sreća moja što je otišao, ha-ha... S kojim je suigračem najlakše igrati? Ne znam koga bih izdvojio. Svi se nekako prilagodimo jedan drugome, u ovih 14 mjeseci u prvoj momčadi uvijek sam mogao računati da će onaj tko igra do mene ili iza mene napraviti sve da ispravi neku moju pogrešku, kao što ću ja napraviti sve da ispravim njegovu i s tom spoznajom je lakše igrati.
Lakše je igrati i s iskustvom koje je dobio kroz 40-ak utakmica odigranih za prvu momčad riječkog prvoligaša.
- Mišljenja sam da sam osjetno napredovao otkad sam se iz Zadra vratio u Rijeku. Skupio sam puno iskustva, jači sam fizički i psihički, igrački sam napredovao, ali znam da mogu i moram još i bolje.
Jedan od načina za unaprijediti svoju igru, osim treninga, je i analiza utakmica.
- Analiziram li odigranu utakmicu? Naravno, dobre stvari pokušavam ponavljati, loše ispravljati. Nekada od trenera zaduženih za analizu dobijem neke podatke, ali u pravilu već nakon utakmice znam u čemu sam bio dobar, a u čemu sam morao bolje reagirati.
Trener podvikne
Kada je riječ o podacima i statistici, ove sezone je ostala upečatljiva utakmica protiv Varaždina na kojoj je od 114 dodavanja imao čak 111 točnih.
- Za svaku utakmicu se treba posebno pripremiti, svaka je priča za sebe, ali ne zamaram se statistikom i brojkama. Pokušavam dati sve od sebe, a te statističke brojke budu dobre ako odigraš dobru utakmicu. Ja uvijek želim imati što više točnih dodavanja, dobivenih duela na zemlji i u zraku, oduzeti puno lopti ili ugroziti suparnički gol, tako da nema nekog dodatnog razmišljanja o tim elementima.
I treninzi koje Lepinjica odrađuje s Rijekom dok cijela Prva HNL čeka zeleno svjetlo za povratak u puni pogon prilika su da unaprijedi svoju igru.
- Za sada sve ide stvarno dobro. Radimo još na fizičkom dijelu, da dođemo do razine koja je potrebna kada se sve pokrene. Trenira se jednom dnevno i čekamo da se vratimo nogometu. Malo je čudno trenirati u manjim grupama i bez duela, ali već smo se navikli u ovih desetak dana, izdržat ćemo dok traje ova situacija koju nitko ne želi.
Trener Rožman sa sigurne udaljenosti sve nadgleda, ali ponekad i da do znanja da je prisutan.
- Tu i tamo malo podvikne, tako da iako nije blizu možemo ga čuti.
Lepinjici, kao i svim drugim igračima u Prvoj HNL, malu nelagodu predstavlja nepoznanica kada će prvenstvo ponovo krenuti.
- Svi se nadamo da će to biti što prije, svi bismo to voljeli, utakmice natjecateljskog karaktera ipak nose nešto drugo. Neće biti isto bez navijača, falit će atmosfera koju nose stadioni i utakmice... Ostaje nadati se da će se sve brzo vratiti u normalu - zaključio je Ivan Lepinjica.
Inozemnim klubovima već dugo na radaru, prate ga Tottenham, Chelsea...
Ivan Lepinjica brzo je došao na radar klubova iz inozemstva, već nakon prve polusezone u dresu Rijeke spominjala su se imena sa zapada Europe koja su ga željela u svojim redovima, a predsjednik Damir Mišković označio ga je najvrjednijim klupskim eksponatom. Ljeto se činilo kao pravi trenutak za transfer, no ostaje za vidjeti u kojem će se smjeru kretati nogometno tržište odnosno hoće li klubovi koji su ga gledali (Wolves, Strasbourg, Hertha, Parma, Tottenham, Chelsea...) otići i korak dalje s nekakvom službenom ponudom.