MODRA EURO POSRTANJA: Oprez, nije gotovo dok Dinamo ne kaže da je gotovo!

Uvijek ona slična priča prije uzvrata, kod Dinama je to potrebno, jer iskustva su bila bolna. Kad je sve bilo gotovo, a onda se u Maksimiru okrenulo. Sjećamo se još 1989., suparnik je bio Auxerre, Dinamo je donio u Zagreb 1:0 iz Francuske. Puni Maksimir čekao je potvrdu trijumfa, Boban, Šuker i društvo bili su moćna škvadra, europske ambicije postale su nepregledne. I onda je stiglo prizemljenje, Kovacs i dvaput Otokore odnijeli su snove, 1:3 usred Maksimira. Dobro, nije Helsinki Auxerre, ali treba se čuvati. Uostalom, ako je Dinamo mogao podcijeniti Francuze, kako neće Fince...

Poslije toga još je nekoliko puta Dinamo čiste prolaze pretvarao u dramu ili u 'pepo’. Sjećamo se i Steaue, iako su Modri kao domaćini igrali u Ljubljani, poanta je ista. Čak je Dinamo nakon bukureštanske pobjede 2:1 i u uzvratu poveo 1:0, golom Vlaovića, nije bilo dovoljno. Ispada da je uvijek bilo lakše uzvrat igrati u gostima nego u Zagrebu.

Ne treba ići više daleko u povijest, sjetimo se lani Györa. Onih 2:0 iz prvog susreta u Mađarskoj zamalo je palo u vodu, gosti su poveli 1:0 u Maksimiru, bili blizu i drugom pogotku. Ali, Vahine 'visibabe’ uspjele su se izvući zahvaljući dvama kaznenim udarcima Sammira. Na Šerif više i ne moramo podsjećati, pamtimo i Lienfield, nakon 2:0 pobjede u gostima, Zagrepčani su u drugoj utakmici jedva izvlačili 1:1 protiv tih amatera.

Uglavnom, iako su puno puta nosili s gostovanja lijepi kapital, Dinamovi su nogometaši u Zagrebu znali često neugodno iznenaditi. Gubili kad se čovjek najmanje nadao. Ako ni zbog čega drugoga zbog toga treba biti oprezan i odigrati ozbiljnu utakmicu. Igrači to znaju, ali nekad nije dovoljno znati, treba se tako i ponašati.