Natjecateljski instinkt u Dinamu je na visokoj razini. Vidi se to u svakoj vježbi, bilo da je cilj grupi, držeći se za ruke, dodavanjima glavom dovesti loptu s centra do gola, bilo da je riječ nekoj vrsti štafete ili međusobnim utakmicama “pet na pet”, recimo. Kako samo slave pobjede, kao mala djeca, skaču do neba od sreće.
U takvom žaru borbe zna doći i do ljutnje i trzavica kao što je, primjerice, “zaiskrilo” između Domagoja Antolića i El Hilala Soudanija. Igrali su za istu momčad, Soudani je bio nervozan jer mu nije išlo, Antolić mu je nešto prigovorio, on uzvratio. Pa su se malo porječkali, malo naguravali, suigrači su ih smirili, glave su se brzo ohladile, zapravo, ništa strašno. Tek trenutak koji je malo razbio monotoniju priprema promatračima na tribinama. I bez ikakvih posljedica, kazni ili slično, naprotiv. Često treneri vole reći da im je drago vidjeti ovakve situacije na treningu, da je to dokaz kako je igračima stalo i da su potpuno “unutra”. Nije dobro da ih je puno, to je onda već problem, no ovako s vremena na vrijeme dobro dođe, uostalom, i na svakom “haklu” rekreativaca ima ovakvih situacija napretek. I poslije svi zajedno na pivo. Ili, u ovom rovinjskom slučaju, na večeru. Ova “čarka” nije prešla granicu kad bi trebalo tražiti dublje probleme, brzo su je svi zaboravili.
Štoviše, jučerašnje poslijepodne igrači su dobili slobodno, valjda je to nagrada za dobar rad ovih dana. Zoran Mamić i dalje boluje, pitanje je hoće li u Rovinju odraditi ijedan trening s momčadi. Spustio se u ponedjeljak iz sobe prijepodne i održao “kolegij” sa suradnicima, analizirali su treninge i pripremili plan za sljedeće dane. Onda je on opet otišao u “bolničku” sobu, naoružan toplim napicima i antibioticima.
Po svemu sudeći, do odlaska u Španjolsku u ponedjeljak neće normalno trenirati ni Sigali i Taravel. Iako su njihove ozljede sve bolje, preventive radi nema žurbe, bolje ih četiri-pet dana sačuvati pravih napora, pa ih u La Mangi uključiti u normalan rad. Takav je plan, podložan promjenama.