- Ah Real... Toliko sam ga puta spomenuo ovih dana - otvorio je Jurčić posljednje obraćanje naciji prije utakmice stoljeća, kako su neki nazvali sraz Dinama i “Kraljevskog kluba”. Možda zericu preteška rečenica, ali...
- Ovo je utakmica zbog koje radim ovaj posao. To je neka vrsta nagrade za igrače i sve ljude koji sudjeluju. Bitno je da odigramo onako kako nama odgovara, dečki moraju dati sve od sebe i probiti vlastite granice jer jedino se u ovakvim utakmicama to može - rekao je Jurčić.
To je utakmica koju je zapravo najlakše igrati. Dinamo nema što izgubiti, a može dobiti puno. Jako puno. Na pitanje s čim bi se zadovoljio, Jurčić je bio odrješit:
- Idemo na pobjedu. Baš kao i svaki put - hrabro će.
A do pobjede koja bi odjeknula svijetom Jurčić misli stići kopiranjem Getafea.
- I odvesti utakmicu u vode koje nama više odgovaraju. Doći do posjeda lopte i nametnuti svoju igru. Imamo igrače koji su moćni u posjedu lopte - istaknuo je.
Lako je reći, ali u sudarima s Realom i puno jači klubovi od Dinama najčešće su bili tek statisti. Kako bilo, to je najveća utakmica igrači Dinama u njihovim karijerama. A trener?
- Po snazi suparnika i cjelokupnom ugođaju svakako, ali ja drukčije doživljavam nogomet. Jednako sam uzbuđen kao i kad sam vodio Istru u borbi za opstanak.
Za motivacijski govor Kruno se neće puno mučiti.
- Pa teže mi je motivirati ekipu za Lučko. Ali, već znam što ću im reći prije nego što istrče na travnjak. Ponovit ću rečenicu koju nam je Osvaldo Ardiles uputio prije Manchestera na Old Traffordu: “Dečki, izađite i pokažite što znate. Ne čekajte kraj da biste s njima razmijenili dresove”!
I dečki su ga poslušali. Uzeli su bod Unitedu, ali i ostali bez dresova.
- Bili su ljuti. Samo ja sam uspio zamijeniti dres s Dwightom Yorkeom - pohvalio se za kraj. E da se povijest ponovi pa da nitko ne uspije zamijeniti dres s Realom!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....