“Slučaj Petev” novi je izložak u maksimirskom “trenerskom muzeju”. Neobičan rasplet priče o maksimirskim rastancima nakon neuspjeha. Bilo je tu doista svega.
Kad je u Koprivnici Ilija Lončarević 2005. ispao u Ligu za ostanak, logično je bilo da dobije otkaz. On, kao ni Petev sad, nije podnio ostavku, već je rekao da to nije samo njegova krivica. Kad je to čuo Zdravko Mamić, koji je prvotno izjavio kako nije siguran da Lončarević mora otići, skočio mu je tlak i ipak je odlučio udijeliti otkaz jednom od, tada, ljudi od svojeg najvećeg povjerenja.
Doista, svaki je trener odlazio na drugačiji način. Zoran Mamić, naprasno, preko noći u Saudijsku Arabiju. Kruno Jurčić na tri različita načina. Jednom kao prvak, ali morao je otići zbog loše igre i “narušenih odnosa”. Drugi put nakon velikog rezultata, plasmana u Ligu prvaka i uvjerljivog plova kroz HNL-a, ali koban je bio onaj Lyon. Treći je put dobio otkaz nakon neočekivanog poraza od bečke Austrije. Iako nikad nije otišao dobrovoljno, iako je bio i ogorčen, uvijek je to na kraju bio sporazumni raskid. Teže je bilo s Ivankovićem koji je u svojem zadnjem mandatu bio uspješan gotovo kao Petev. Dinamo ga je smijenio jedno poslijepodne, ali Ivanković je ostao tvrd orah. Dugo se, mjesecima, pregovaralo o podmirivanju računa, bez dogovora, na kraju su se nekako dogovorili, ali gorak okus je ostao, Ivanković je danas daleko od Maksimira. I, mora se priznati, puno uspješniji no što je bio to.
No, “kralj” svih rastanaka ipak je onaj s Vahom Halilhodžićem. Iako je Dinamo podigao iz teže situacije od one u kojoj ga je pronašao Petev, izgubio je tek jedan susret u HNL-u, Halilhodžić je morao otići nakon “sudara ega” sa Zdravkom Mamićem. Sjećamo se, danima se pisalo i pričalo o velikom ratu, Vaha je htio čitav iznos odštete, milijunski, u igru su se uključili i odvjetnici, liječnici, koji su tvrdili da je Vaha imao teške psihičke probleme. Nedostajao je samo “Schanzov ovratnik”. Na kraju su se nekako nagodili, očito, svi su više-manje zadovoljni konačnim rastankom. Ante Čačić, pak, otišao je jedne večeri, samo nekoliko sati nakon što su u klubu rekli da ga neće mijenjati, da ostaje unatoč porazu od Ćirina Zagreba. Zamijenio ga je Kruno Jurčić.
Cico Kranjčar otišao je sam nakon poraza na Rujevici, iako je jasno da bi ionako dobio otkaz, a još uvijek je u maksimirskoj povijesti najšokantniji onaj odlazak Zvonimira Solde, kad je “ničim izazvan” pred TV kamerama na Poljudu, nakon osvajanja trofeja, rekao da podnosi ostavku. No, svi su oni osvojili neki trofej, uglavnom i oba, Petev strši u toj niski kao uistinu raritetan primjerak. Sve je pokvario, a iako je već praktički bio smijenjen, dobio je novi mandat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....