Stigao je 16. lipnja 2010. golobradi mladić, nakon ne baš srdačnog rastanka sa svojim Šibenikom. Došao je kao talentiran igrač, ali koliko ih je već došlo i prije njega, s nadom da će to biti tek prvi iskorak u karijeri i da će se preko Dinama vinuti do najvećih nogometnih razina. I, prošlo je 10 godina, Ademi s kapetanskom trakom na rukavu vodi Dinamo prema novim trofejima, prema novim europskih pohodima.
- Sjećam se svakog trenutka svoga dolaska u Maksimir i potpisa za Dinamo. U posebnom pamćenju mi je ostao jedan čovjek kojeg sam sreo na tramvajskoj stanici. Prepoznao me je i rekao: “Sada opravdaj zašto smo te doveli!” Iskreno, nisam si morao stavljati nikakav drugi imperativ, već samo da se što prije nametnem i opravdam poziv kluba. Prošlo mi je kao za tren - prisjeća se Ademi.
Malo je takvih
Tada je, kao i svaki mladi igrač koji živi nogometne snove, vjerovao da će Dinamo biti tek jedna stepenica na putu do vrha, ostati deset godina u Maksimiru (proveo je tek šest mjeseci u Lokomotivi na posudbi) za mnoge znači neuspjeh u karijeri, doista je malo onih koji su se toliko dugo zadržali u modrom dresu.
No, kod Ademija se o neuspjehu ne može govoriti, prošao je svašta u karijeri, kad je bio najbolji i hvatao transfer stigla je suspenzija zbog dopinga, kad se vratio iznad svih očekivanja i opet dobio ponude, bio je toliko dragocjen i važan da ga klub nije mogao pustiti da ode. I tako se, uz uspone i padove, skupilo 258 utakmica i 25 golova, 16 trofeja, a na pragu je i 17. kojim će postati i rekorder.
Vratio se nakratko Ademi u tu 2010. godinu, dolazak iz ‘malog Šibenika’ u ‘veliki’ Dinamo’.
- Nikome nije lako promijeniti sredinu u kojoj ste odrasli, pa tako niti meni. Dolaziš u najveći klub u Hrvatskoj gdje je sve na visokoj razini i nemaš vremena za prilagodbu. Nije ti svejedno, svi imaju velika očekivanja i znaš da se moraš dokazati. Nogomet je bio jako brz u odnosu na sve do tada. Ja sam, eto, imao sreću da sam prošao sve izazove i ostavio neki trag iza sebe.
Teško je nabrojati sve što je prošao, koje su to velike utakmice u kojima je sudjelovao. Onako, još impresioniran i uzbuđen suprotstavio se u Zagrebu španjolskom Villarrealu, u velikoj Dinamovoj pobjedi (2:0). Igrao je i u pobjedi protiv Arsenala, nažalost, tu će utakmicu pamtiti po tom nesretnom dopingu, igrao je i u 4:0 trijumfu protiv Atalante, u onih 3:0 protiv Viktorije Plzen, zatim protiv Spartaka iz Trnave u dvoboju kojim je Dinamo dohvatio europsko proljeće nakon 49 godina. Propustio je tek Benficu i Fenerbahče, zbog ozljeda, naravno. Dakako, bilo je tu i teških poraza, to je nogomet, međutim, kad se podvuče crta prvih deset godina, ipak ostaju trofeji i lijepe uspomene. Najtrofejniji igrač u povijesti kluba!
- Kada to čujem, naježim se. Prođu me trnci. Znate za onaj hodnik koji imamo u svlačionici na kojemu su istaknute fotografije velikih igrača koji su nosili dres Dinama. I od svih njih, ja postajem najtrofejniji igrač u povijesti. Ma, da mi je netko to rekao prije deset godina, rekao bih mu da je lud - kaže Ademi, koji još nije doživio kako izgleda kad Dinamo nije prvak. Jer, u toj jedinoj sezoni od 2006. u kojoj Modri nisu bili prvaci, u sezoni 2016./17., Ademi zbog suspenzije nije bio na terenu.
Blizu rekorda
Isto tako, Ademi ne zna niti kako se ispada iz Europe prije zime. U jedinoj sezoni u njegovoj eri u kojoj Dinamo nije dohvatio skupinu Lige prvaka ni Europske lige, Ademi nije sudjelovao. Nije još imao pravo nastupa kad su Modri ispali od Skënderbeua 2017. Zanimljivo, samo ga sedam europskih utakmica dijeli od novog rekorda, da postane Dinamov igrač s najviše europskih susreta.
Trenutačno je Ademi na 69, manje tek od Sammira koji ima 76. Ostane li u Dinamu, bude li zdrav, a Dinamo uspješan, Ademi bi već ove zime u natjecanju po skupinama mogao dostići, čak i prestići Sammira.
Dakako, sad već pomalo dolazimo do one kategorije kojom često tituliramo bivše, zaslužne igrače. Legenda. Smatra li Ademi sam sebe legendom Dinama?
- A ne znam što da vam kažem, znate mene… Bude mi neugodno kada mi to netko kaže. Uostalom, još sam tu, igram za Dinamo i uživam u svakoj sekundi na travnjaku. A kada jednom odem, onda možemo pričati o nekim statusima i rekordima.
I, sve je moguće. I to da Ademi dođe i do brojke 300 nastupa, da osvoji još trofeja i poruši još neke rekorde. Isto tako, moguće je i da na ljeto napusti Maksmir, jer bez obzira što je ušao u 30. godinu, upita i interesenata uvijek ima, a on igra kao da je na početku karijere.
Ne isplati se planirati, uostalom, njegova karijera najbolji je primjer. Tko bi tada, kad je samozatajni mladić iz Šibenika potpisao prvi pravi ugovor karijere, rekao da će toga dana početi - Ademijevo desetljeće. I da će desetu svijeću na torti puhati kao Dinamov kapetan i najtrofejniji igrač kluba u povijesti!