Bivši grčki reprezentativac Kyriakos Papadopoulos (28) već nekoliko dana trenira na Kajzerici, nakon senzacionalnog dolaska u Lokomotivu. Papadopoulos je definitivno najzvučnije ime koje je Lokomotiva ikada imala, a i u vrhu je popisa inozemnih nogometaša bogate karijere koji su igrali u Prvoj HNL (Nowotny, Cufre, Milevskij...). Ovaj je srednji branič potpisao s Lokosima jednoipolgodišnji ugovor, došao je kao slobodni igrač i nije imao megalomanske novčane prohtjeve, Lokomotiva ih, dakako, da ih je i bilo, ne bi ni mogla ispuniti.
Papadopoulos je praktički na drugom početku karijere, koju su omele ozljede koljena i ramena, te brojne operacije. U svoje najbolje igračko doba, kad je igrao u Schalkeu, za njega su bili zainteresirani Milan, Liverpool i Zenit, vrijedio je oko 18 milijuna eura, ali ostao je u Njemačkoj i poslije Schalkea, igrao je još za Bayer Leverkusen, Leipzig i HSV.
Malo je tko prošao takvu kalvariju s ozljedama poput ovoga igrača, nakon prve ozljede pauzirao je čak 383 dana, nekoliko godina kasnije nije ga bilo još 154 dana na travnjaku. Posljednju je utakmicu odigrao u veljači ove godine za drugu momčad HSV-a, nije se s njemačkim klubom dogovorio o ostanku i ljetos je kao slobodan igrač napustio HSV. I došao je u Lokomotivu! Kako?
Oživljavanje karijere
- Bio sam u razgovorima s nekim klubovima, bilo je ponuda, ali nisam se dogovorio i više ne želim pričati o tome niti spominjati te klubove. To je prošlost. Moja je sadašnjost Lokomotiva, došao sam ovdje jer vidim dobru priliku za novi početak i oživljavanje karijere. Nadam se da ću uspjeti, te da ću svima pokazati kako još uvijek mogu igrati nogomet na najvišoj razini. Ovdje sigurno nisam došao zbog novca, moj je motiv za dokazivanje velik, želim pokazati da još uvijek mogu i da nisam bivši. Nadam se da ću svojim igrama pomoći klubu - rekao nam je Papadopoulos uz kavu u klupskom kafiću na Kajzerici.
Tečno govori njemački i engleski, odgovori su mu bili kratki, ali jasni. Zanimalo nas je i je li gledao utakmicu svog novog kluba u Koprivnici, dan prije potpisao je ugovor?
- Da, vidio sam taj dvoboj. I zadovoljan sam onime što sam vidio, u nekim je trenucima to bilo izvrsno. Dobro smo funkcionirali kao momčad i dojma sam da smo bili bliži pobjedi. Ali, nismo zabili gol, ostalo je 0:0 i treba biti zadovoljan tim remijem. Bod u gostima je, naime, uvijek dobar bod.
Prvi dojmovi odlični
Što ste znali o Lokomotivi prije dolaska u Zagreb?
- Ne previše, znao sam da je prošle sezone bila doprvak. Kad se pojavila mogućnost mog dolaska u Zagreb, malo sam se raspitao o klubu i pogledao neke ranije utakmice. Svidjelo mi se što sam čuo i vidio i brzo sam se dogovorio s klupskim vodstvom, sretan sam što sam došao ovdje. Prvi su mi dojmovi boravka u Zagrebu odlični, ljudi su ljubazni. Primljen sam u klubu kao da sam dugogodišnji član obitelji, grad mi se jako sviđa i uskoro ću pronaći stan. Zasad sam u hotelu...
Bili ste najmlađi debitant u grčkoj ligi, imali ste samo 15 godina i 283 dana kad ste debitirali za Olympiacos. Pred vama je bila velika karijera. I sve je bilo odlično do 2012. godine, a onda su zaredale ozljede. Koliko ste operacija koljena imali, koliko puta vam je iskakalo desno rame?
- Imao sam mnogo operacija, nije važno koliko. Ali sad sam zdrav i ovdje sam, spreman za najveće napore. Naravno da nisam u optimalnom tjelesnom stanju, dugo nisam igrao ni trenirao s momčadi, tako da će mi trebati vremena da dosegnem zadovoljavajuću tjelesnu spremnost. Ali najvažnije je da sam zdrav i jedva čekam povratak na teren.
U posljednjih ste osam godina više od dvije godine proveli na rehabilitacijama nakon ozljeda. Kako ste mentalno sve to podnijeli? Što vam je bilo najteže? I kad vam je bilo najteže?
- Sve mi je bilo teško. Baš sve. Svaki trenutak. Te su rehabilitacije bile duge i mučne, ali sve sam to preživio i psihološki dobro podnio. Čvrst sam karakter, optimist sam i u životu na sve gledam pozitivno. Pokušavao sam se svaki put vratiti u stanje u kakvom sam bio.
Potpora klubova
Jesu li klubovi u kojima ste igrali bili korektni prema vama tijekom vašeg oporavka od ozljeda?
- Da. Svi su imali strpljenja, uvijek su čekali da se vratim. Imao sam potporu svakoga kluba tijekom oporavaka, s te je strane sve bilo u redu.
U kojem vam je klubu bilo najljepše?
- O svakom klubu mogu govoriti samo lijepim riječima. Pamtim samo lijepe dane i čuvam dobre uspomene.
Za grčku ste reprezentaciju odigrali 29 utakmica i postigli ste četiri pogotka. Igrali ste jednom protiv Hrvatske, u porazu 1:4 u Zagrebu prije tri godine u prvoj utakmici dodatnih kvalifikacija za odlazak na SP u Rusiji. Sjećate li se tog dvoboja? Na uzvratu u Pireju (0:0) bili ste na klupi...
- Da, sjećam se te utakmice. Hrvatska nas je nadigrala, bila je kreativnija, iskoristila je sve naše slabosti i visoko pobijedila, tako da je uzvrat u Pireju praktički bio samo formalnost. Hrvatska je preko nas otišla u Rusiju, tamo zadivila svijet i osvojila srebro! Grčka je, eto, možemo to sad reći, bila odskočna daska Hrvatskoj na tom putu do finala.
Rakitić je sjajan čovjek
Kojeg hrvatskog igrača najviše cijenite?
- Odgovor je jasan: to je Luka Modrić! Cijeli svijet mu se i danas klanja. Volim još jednog Hrvata, Ivana Rakitića, fantastičan je nogometaš. Igrali smo zajedno u Schalkeu godinu dana. Sjajan je igrač i čovjek.
Imate li ambiciju ponovno igrati za reprezentaciju?
- Polako... Idemo dan po dan, korak po korak. Najprije se želim dobro pripremiti, pa izboriti standardno mjesto u Lokomotivi i dobro igrati u novom dresu. Budem li dobro igrao, sve je moguće, pa i ponovni poziv u selekciju Grčke. Samo da budem zdrav, a sve će ostalo doći. Posljednju sam utakmicu odigrao u veljači, za drugu momčad HSV-a. Prošlo je više od osam mjeseci od te utakmice, logično je da će mi trebati vremena kako bih se dobro pripremio za povratak na teren.
Jeste li sad, nakon svega što ste proživjeli, drugačija osoba nego što ste bili na početku karijere? Jeste li promijenili neke stavove o životu? Bili ste, naime, i na vrhu, ali ste doživjeli i bolni pad...
- Neke su se stvari iskristalizirale, vidio sam tko je ostao uz mene i kad mi je bilo najteže, a ne samo kad sam bio na vrhuncu. Shvatio sam da mi obitelj najviše znači, obitelj mi je uvijek davala potporu. Ali, nisam se previše opterećivao nekim potankostima na koje ne mogu utjecati. Fokusirao sam se na nogomet, to je moj život i moj posao. I svakoga dana, na svakom treningu žestoko ću raditi i davati sve od sebe kako bih se što prije vratio. Sad sam na novom početku, ovo je moja druga životna šansa u nogometu i učinit ću sve da je iskoristim. Jer znam da mi je ovo ujedno i posljednja šansa za ozbiljno igranje nogometa.
Je li vam motiv za dokazivanje jednako izražen kao prije 12 godina, kad ste zakoračili u profesionalni nogomet, s nepunih 16 godina?
- Ne! Moj je motiv sad još znatno veći i jači! Nakon svega što sam prošao i iskustva koje sam stekao, mogu vam reći da sam nevjerojatno ambiciozan i strahovito željan nogometa.
Imate li hobi? Što volite raditi izvan nogometa, što vas zanima?
- Volim igrati PlayStation, volim otići u dobar restoran i družiti se s dragim i dobrim ljudima. Volim se zabaviti, volim normalne stvari...
Nekoliko je Papadopoulosa u grčkom nogometu. Dimitrios je igrao jednu polusezonu u Dinamu, Avraam vam je bio reprezentativni suigrač... Jeste li u rodu?
Ljubimac navijača
- Ne. Znate, Papadopoulos je vrlo često prezime u Grčkoj, jedno od najčešćih. S Avramom sam igrao, prijatelji smo. Dimitriosa poznajem, ali nismo zajedno igrali, nešto je stariji od mene. Prestao je igrati prije tri godine, ne znam gdje je sad i što radi. Čuo sam da je nakon igračke karijere želio ostati u nogometu i postati trener - rekao nam je na kraju Kyriakos Papadopoulos, kojeg su navijači u Njemačkoj voljeli zbog njegovog vrućeg temperamenta i strasti kojom je igrao za tamošnje klubove.