Nakon 13 godina Blanc i Bilić se pomirili, pohvale Riberyja: 'Nije lako igrati protiv Hrvata'

Nakon utakmice kojom je hrvatska reprezentacija barem nakratko isprala gorčinu poraza u Tbilisiju od Gruzije u kvalifikacijama za Euro i prekinula niz Francuza od šest pobjeda stavljena je točka na "i" sporne situacije iz polufinala SP 1998. godine...

U pitanju je prekršaj Laurenta Blaca na, u tom trenutku teatralnom Slavenu Biliću, zbog kojega je današnji izbornik Francuza propustio finale Mundijala u domovini.

Poslije posljednjeg sučevog zvižduka koji je označio kraj utakmice u kojem pobjednika nije bilo (0-0), hrvatski i francuski izbornik zadržali su se u kraćem razgovoru koji je trebao poslužiti kao svojevrsna isprika/njeno prihvaćanje za, s francuske strane, već “opjevani” trenutak.

Hrvatski se izbornik ispričao francuskom što je uvjetovao nemogućnost njegova nastupa protiv Brazila u posljednjoj utakmici turnira iz 1998., dometnuvši kako je Blanc, “igrač kojem se divio”, džentlmenski pruženu ruku i prihvatio.

- Razgovarali smo o onome što se dogodilo. Rekao mi je da je ta priča za njega završena. Završena je i za mene, sve je u redu - kazao je Blanc koji se osvrnuo i na samu utakmicu:

- Uživao sam gledajući je, ali sam i vidio neke stvari koje moramo popraviti. Bilo je zadovoljavajuće, no ne i tako da bi skakali od veselja. Već u sljedećoj utakmici bit će bolje.

Ribery: Protiv Hrvatske nije bilo lako

Prvi je put pred domaćom publikom nakon pobunjeničkog incidenta u Južnoj Africi zaigrao francuski reprezentativac i nogometaš Bayerna Franck Ribery...

- Nije bilo lako igrati protiv Hrvatske. Moramo i dalje raditi na poboljšanju nekih stvari, ali generalno je bilo dobro, bolje nego protiv Luksemburga u petak (2-0 pobjeda u kvalifikacijskoj gostujućoj utakmici, op. a.). Nismo, doduše, pobijedili, ali zato nismo niti izgubili – rekao je Bayernov napadač čiji je ulazak izazvao podijeljene reakcije publike: neki su zviždali, neki klicali.

- Očekivao sam poneki zvižduk, što se i dogodilo. Zadovoljan sam, međutim, reakcijom publike.

Jeste li osjećali pritisak prilikom ulaska u igru?

- Ne. Jedva sam čekao ući i pokazati što znam i mogu. U francuskom sam dresu uvijek davao 100%.

Je li bojkot tijekom Svjetskog prvenstva definitivno iza vas?

- Da, to je za mene prošlost. Danas sam napravio novi korak na Stade de Franceu. Nije bilo lako, ali mislim da je bilo dobro za novi početak.

Pokazali ste da vam odgovara igrati na lijevoj strani...

- I to je istina. Mogu igrati bilo gdje u napadačkoj ulozi, ali moja najbolja pozicija je na lijevoj strani. Tu se osjećam najugodnije i odatle mislim da sam najopasniji po suparnika. Bio sam i protiv Hrvatske.

Kako biste opisali današnju, pomlađenu reprezentaciju i odnosu na onu Domenechovu?

- Vrlo je mlada. Malo mi je to neobično, ali vidim da igrači ne postavljaju nikakva pitanja. Šute i rade. Igramo i nastojimo se pritom zabavljati. Mislim da imamo vrlo dobru grupu igrača i vrlo dobru atmosferu.