Bolan je to bio poraz Hajduka na Poljudu, Varaždin je Bijele nadvisio ne samo rezultatom nego i igrom. Ono što se očekivalo od Hajduka odigrala je Toplakova momčad. Gdje se okrenula utakmica, gdje je Hajduk otišao u krivom smjeru?

Problem igre konstatirali smo i protiv Intera, ali Hajduk je utakmicu dobio skokom Dimitrova u sedmoj minuti nadoknade i Tudor je kritičarima poručio “griješite ako očekujete šest komada Interu”. Nakon toga su Bijeli uzeli mjeru Istri. Ponovno očekivan rezultat pretendenta na drugu poziciju. Koga pobjeđivati, ako ne momčadi s dna poretka kao što su Inter i Istra!?

Kronični problem

Ali, i u Puli je Hajduk imao kronični problem organizacije napada. Do pobjede su Bijeli došli pogreškom domaćeg vratara, jednu ispuštenu loptu Jairo i Caktaš pretvorili su u pobjednički zgoditak. Istri se Hajduk nametnuo posjedom, kontrolirao je igru i pritom uspio, uz određenu dozu sreće, sačuvati i vlastitu mrežu. Jedini dvoboj od posljednja tri u kojima Hajduk nije primio pogodak bio je pulski. Ili da odemo i malo dalje u prošlost, pa dodamo da je to bio jedini susret u zadnjih pet gdje Bijeli nisu posegli za loptom u vlastitoj mreži. No, Varaždin je čak triput zabio, najviše ovog proljeća je primio Hajduk u 90 minuta igre. Što je Tudor pogriješio u porazu od Varaždina?

Postavka igre bila je jasna, Juranović u ulozi stopera trebao je zajedno s Dolčekom na desnoj strani stvarati višak. Očito je strateg Bijelih očekivao da će Varaždin odigrati u ‘bunkeru’ poput Intera. Očekivao je da će se Toplak zatvoriti i da će preko duplog boka probijati defenzivnu formaciju gostiju.

Međutim, Varaždin je izašao u igru što statistika prvog dijela jasno potvrđuje. U kornerima 4:0 za gosta, u posjedu 53:47, u šutevima prema vratima 5:2 i u konačnici rezultat 3:0 nakon 45 minuta igre. Sva obilježja igre u prvom dijelu kroz ove brojke mogu se iščitati, kroz brojke se jasno vidi kako je Toplak nadigrao Tudorov Hajduk.

Ali, ako je Tudor već shvatio da je njegova postavka bila pogrešna, da dva igrača koja igraju na svojim neprirodnim pozicijama (Juranović i Dolček) nisu stvorili višak na boku, nego da imaju velikih problema u obrambenim zadaćama i da se pritom ne mogu posvetiti napadu kako je trener priželjkivao, mogao je posegnuti za promjenama taktičke postavke. Ali, nije to napravio dok mu je rezultat pružao vrijeme za popravni.

Idemo dalje... Hajduk je u prvom dijelu kompletno izgledao dekoncentrirano. Drugi zgoditak je ogledalo takvog razmišljanja. Teklićeva paralelna lopta uzduž linije šesnaesterca neometano prolazi mimo svih, da bi se potom Mamić pripremio na šut i precizno pogodio lijevi donji kut. Nema bloka na Tekliću prilikom asistencije, nema igrača na Mamiću prilikom šuta, a pun kazneni prostor igrača Hajduka!?!

Nevidljivio Jairo

Govor tijela prvotimaca Bijelih kao da je sugerirao manjak energičnosti, a shodno tome stiže i deficit odgovornosti. Promjene u sastavu koje su polučile kontraefekt i momčad koja očito bez podrške publike izgleda vrlo prosječno, problemi su na koje se Tudor mora fokusirati.

Uz to dolazi i manjak kreativnosti vezne linije, pa napadači ostaju bez lopti i učinka. U toj konstataciji leži i odgovor na pitanje gdje se izgubio Jairo, potpuno nevidiljiv protiv Varaždina, a dijelom se u tom odgovoru nalazi i tema Eduoka. Doduše, Nigerijca nema već u kontinuitetu, ali to je dublje pitanje kako najskuplji igrač ekipe, napadač koji je plaćen vjerojatno više nego kompletna momčad Varaždina, nema lakoću rješavanja utakmica koje inače nose prefiks ‘male’. Ali, svaka vrijedi tri boda...
Shvatili su to igrači Hajduka kada su u onom klupku radosti slavili pobjedu protiv Intera, međutim, Varaždin im je očitao lekciju. Osim Vuškovića i Dimitrova, te Caktaša koji uvijek bljesne pogotkom, nema igrača koji je u ove tri utakmice opravdao svoj status i renome.

Zabrinuti lekcijom

Svi zajedno se trebaju zabrinuti nakon lekcije koju im je na Poljudu očitao Varaždin. Jer, bez obzira tko je trener i kako je igra postavljena, momčad koja je za HNL prilike iznimno dobro plaćena, mora pružati puno više. I to je ono što svaki igrač Hajduka treba znati poslije poraza od Varaždina.

Prazan stadion posebna je okolnost za Hajduk. U trenucima kada su Bijeli primili treći pogodak, pomislili smo kakve bi zvižduke doživjeli igrači da je na tribinama 10-ak tisuća navijača. Ali, već bi i poslije drugog pogotka bilo burnog negodovanja pa bi sam tijek dvoboja bio drukčiji, i ne bi čekali da se momčad budi u nastavku poslije motivacijskog govora trenera na poluvremenu. Navijači su Hajdukov bitan faktor, Bijeli su jedina momčad HNL-a koja ima značajnu podršku s tribina koja može utjecati na rezultat. Posebno kada je s druge strane protivnik slabijeg rejtinga, koji nije navikao na pobjede na Poljudu. Uostalom, nisu ni navijači Hajduka navikli na poraze od ekipa s dna ljestvice. Posljednji takav neuspjeh zabilježio je Carrillo protiv Rudeša početkom studenoga 2017. godine s identičnih 2:3. Od tada se Hajduku nije događao debakl kao ovaj s Varaždinom, zato veće i bolnije upozorenje pred susret sa Lokomotivom Bijeli nisu mogli dobiti.