Što će biti sa Jensom Gustafssonom, navijači se nestrpljivo pitaju još od kraja utakmice u Šibeniku, Ali, odgovor je jednostavan i kratak. Šveđanin i dalje vodi Bijele, priprema utakmicu sa Goricom. Još preciznije, nema nikakve naznake da bi se na klupi Bijelih mogla dogoditi nova promjena.
Premda su navijači Gustafssonu okrenuli 'palac dolje', nema promjene na horizontu. Predsjednik Jakobušić i sportski direktor Nikoličius traže kontinuitet struke i još uvijek vjeruju Gustafssonu. Imaju li argumente za takav stav nakon bolnog poraza u Šibeniku može svatko pojedinačno analizirati, ali bez obzira na sva mišljenja, Gustafsson ostaje trener.
Izgubio je tri važne utakmice, ispao u Europi od skromnog Tobola, ostao bez bodova u poljudskim derbijima kontra Osijeka i Rijeke, a isti je scenarij potpisao i protiv Šibenika na Šubićevcu. Bez sumnje, najteži poraz u prvenstvu koji je još jednom povukao generalno pitanje 'može li Gustafsson ostvariti visoke klupske ambicije?'.
Odgovor je jasan koliko i samo pitanje, očito je da u ovom trenutku ne može, ali nećemo se puno ponavljati. Tek kratko ćemo naglasiti da smo još nakon eliminacije u Kazahstanu konstatirali kako je Šveđanin navikao na razvojni, a ne natjecateljski nogomet. U ovom drugom segmentu skuplja iskustvo, što jasno sugerira da će tijekom tog procesa biti i gubitaka na bodovnom planu. Hajduk nije spreman na te gubitke, navijači traže smjenu, ali Gustafsson ima podršku čelnika kluba.
Istrpjeli su šibenski eksperiment trenera sa Čolinom na desnom beku, Sahitijem u vezi i neuspjelim pokušajem da se čudesno oporavi Krovinović. Tri koncepcijske pogreške usmjerile su prvi dio, ali ideja o vjeri u Gustafssona očito živi na igri iz drugog poluvremena. Sve se moglo promijeniti u drugom dijelu da je jedan od četiri zicera Ljubičića završio u mreži, da je Katićeva lopta 'promašila' Melnjaka... Ali nijedna od tih šansi nije pretvorena u zgoditak i poraz je samo pojačao dojam da Gustafsson nije trener za Hajdukove ambicije. Ali, jasno, odgovornost ne snosi sam.
Gustafsson je u tri mjeseca ove sezone pokazao domet, njegov je Hajduk pao protiv Tobola, Osijeka i Rijeke, ali nakon dugo godina klupski čelnici su se odlučili na kontinuitet. I ne čudi, jer otkad je došao na mjesto predsjednika, za Jakobušića je Gustafsson već četvrti trener, a nije ni godinu dana na čelu kluba.
Gustafssonu ne vjeruju navijači, ali mnogo bitnije mu je da mu vjeruju Jakobušić, a pogotovo Nikoličius koji je i izabrao Šveđanina, pa mu nije jednostavno nakon tri mjeseca kazati 'nisi taj'. Ali, što je s odgovornošću ekipe? Za razliku od tri prethodna poraza, na Šubićevcu je Hajduk stvarao šanse. Četiri Ljubičićeve, dvije Biukove (od kojih je jednu nestvarno obranio Diamantakos!?), te po jedna Katićeva (poništeni pogodak) i spomenutog Diamantakosa. Osam velikih prigoda bez pogotka, uz to i besmisleni jedanaesterac za domaćina. Iza konačnog rezultata krije se napadačka nemoć Hajduka koliko i pogreške trenera.
Bez Livaje i Krovinovića opet ne ide, zato smo sve bliže dojmu da su momčad i trener „kliknuli”. Momčad bez dva glavna igrača zaslužuje Gustafssona i obrnuto, a zajedno ne mogu više od ovoga što su dosad napravili. Da se nije stvorila klima kako Hajduk treba napasti prvo mjesto, u miru bi radio Šveđanin, pa dokle dođe. Ali, prevelik je cilj. Kako za Gustafssona, tako i za momčad bez Livaje i Krovinovića. Zato je Hajduk četvrti.