Gazda je tužan i razočaran. Doduše, ne na trenera koji je, eto, “fanatik svoga posla”, već zato što su mu vedete tek fizički u Maksimiru, a mislima na Copacabani, Barabadosu i Mauricijusu...
- Patim već godinama. Dolazim na posao kao da idem na najteži prinudni rad. Iako mi je Dinamo godinama bio smisao života, sada dolazim jer moram - ispovijed je maksimirkog šefa koji radi žrtvu kako ne bi “ostavio klub u glibu, kao što su to mnogi radili kroz povijest”.
- Pa ja sam sebe ne prepoznajem. Život mi se svodi na Dinamo i spavanje - bio je pokušaj Zdravka Mamića da izazove empatiju javnosti prema svetom cilju; bodovima protiv Lyona koji bi osigurali bolji klupski koeficijent u nadolazećim sezonama.
- Ja kao magarac godinama sve branim, a napravio sam od sebe kretena - zaključio je izvršni dopredsjednik i dodatno napunio ego Kruni Jurčiću.
- U dva mandata koja će trajati minimalno tri godine, uzeo je pet trofeja - bio je uvod u očinsku zaštitu treneru koji se u javnosti sve češće etiketira kao osoba koja je potpuno izgubila kontrolu i autoritet nad svlačionicom.
Kako bilo, gazda je malo i amnestirao duševno stanje svlačionice.
- Igrači žele van jer ih vrijeđaju huligani. Pa tko bi to mogao slušati svaki dan.
A sve češće slušaju visoke tonove klupske vrhuške. Nije tajna kako je Mamić češće u svlačionici nego na kavi u Taču...
- Svojim ulascima spašavam glavu i egzistenciju kluba. Pa slijedeći put ću nekoga dignuti u zrak kao što sam to već napravio u Varaždinu - više je nego jasna poruka igračima. Trener? Strpljivo je slušao, a potom i dobio odgovoran zadatak da prenese poruku svlačionici.
- Neka im kaže za ove moje rečenice. Iako, znam da gutaju portale i novine. Čitaju oni sve kad ih zanima.
A poruka se može svesti na jednu jedinu rečenicu:
- Želim da u ove dvije utakmice poginemo. Možete izgubiti, ali to napravite muški... - poentirao je Mamić sa odobravanjem trenera koji je možda morao ugrist se za jezik da mu ne izleti:
“Druže Zdravko samo reci, letjet ćemo kao meci”*
“Znam da ste protiv mene, ali imam sve na papiru”
Iako nije mislio pričati o temi Eduardo, Mamić se osvrnuo na istup napadača Šahtjora koji tvrdi kako mu je bivši pokrovitelj dao tek 20-ak tisuća eura.
- Evo vam ugovori u kojima se jasno vidi koliko sam mu dao - kazao je Mamić i pozvao Tomu Ničotu iz SN-a da mu asistira pri čitanju. Tako smo saznali da je Mamić isplatio 50, a potom i 300 tisuća dolara Eduardovom skrbniku Suzanu. Kasnije, još 100 tisuća eura dobio je i sam Dudu!
- Dao sam lovu da ga oslobodim Suzana, a postotak sam dao Eduardu. Svaki normalni čovjek bi uzeo sebi - kazao je Mamić koji je tvrdnje potrkijepio ugovorima prevedenim na portugalski i ovjerenim kod sudskog prevoditelja. Spomenuo je i stan koji mu je pomogao kupiti, ali i mamu kojoj je ponudio da živi u stanu njegove supruge. U svakom slučaju, Mamić je priznao kako mu se “slučaj Eduardo” popeo na vrh glave.
- Znam da bi vi radije stali na stranu čovjeka koji je granatirao Vukovar nego na moju, ali ovdje je sve na papiru. Ne tražim ništa više od onoga što sam investirao - završio je Mamić i pozvao pravnu državu da radi svoj posao i da se na da navući na Eduardov tim na čelu s uglednim odvjetnikom koji “vrši silovit pritisak na sudstvo.