Hajdukovi juniori bili su najsvijetlija točka poljudske jeseni. U 15 kola upisali su 14 pobjeda, uz gol razliku 50:8, a jedini poraz - doduše, onaj najbolniji - pretrpjeli su od Dinama (2:3), u sjajnoj utakmici u kojoj su Hajdukove nade lako mogle i slaviti. Razumljivo je da su na Poljudu baš tu generaciju igrača podvukli kao prioritet u slaganju momčadi za budućnost.
Neki od tih igrača već su odavno na meti brojnih europskih skauta.

Marin Ljubičić (18), Stipe Biuk (18), Dino Klarić (18), Ivan Ćubelić (17), Ivan Krolo (17) te Marko Brkljača (16), mladići su kojima se predviđa lijepa nogometna budućnost, a koliko će biti velika ovisit će prije svega o njima, a onda i o tome koliko će ih dobro Hajduk transformirati u seniorske igrače. Međutim, neupitno je da se u svakom od ovih mladića skriva veliki nogometni potencijal.

Prostor za minutažu

Stipe Biuk izdvojen je među ovim igračima zbog toga što mu stipendijski ugovor s Hajdukom istječe već u lipnju sljedeće godine, što znači da ovaj 18-godišnjak od 1. siječnja ima pravo razgovarati s kime god poželi, te u lipnju otići kao slobodan igrač. Hajduk mu je, dakako, već ponudio novi ugovor, ali za sada dogovora nema. Lako je pogoditi zbog čega. Ljevokrilni napadač na meti je mnogih klubova, koji mame takve talente nudeći novac kakav se na Poljudu ne može dobiti. Hajduk mu, međutim, nudi nešto što kod drugih neće imati. Njemu jako dobro poznato i blisko okruženje, te jamstvo da će biti visoko na listi prioriteta kad se priča o igračima kojima što prije treba otvoriti prostor za minutažu na seniorskoj razini. Dakako, i nešto manji novac.

Premlad za inozemstvo

Biuk je s 18 godina previše mlad da bi se otisnuo u inozemstvo. Pričamo o mladiću koji ima tek 13 seniorskih minuta u nogama i to drugoligaških, u Hajduku II. Odlazak van donijet će mu golemu neizvjesnost i kaljenje u raznim “Primaverama”, u kojima se proteklih godina pogubilo na stotine hrvatskih talenata koji su nestrpljivo srljali prema novim izazovima.

- Pogubno je za tako mlade igrače odlaziti van. Otišlo ih je 100 i svih 100 nije prošlo - kazao je prije nekoliko dana iskusni i dokazani menadžer Ivan Cvjetković gostujući u našem Podcastu. Cvjetković je konkretno pričao o primjeru Brune Petkovića, centarfora izvanserijskog talenta, koji je s 18 otišao u Italiju te sljedećih šest godina lutao po klubovima između Serie A i Serie B neuspješno tražeći svoj kutak za dokazivanje. Biuku doista ne treba da se upiše na listu još jednog Hrvata koji se na takav način zagubio...

Međutim, nije samo Biuk na potezu. I Hajduk je taj koji Biuku i drugim mladićima u pogonu mora jasno pokazati da je najbolja sredina za njihov razvoj, ali i da to poprati s optimalnim profesionalnim ugovorom. Znamo da predsjednik Lukša Jakobušić od dolaska na Poljud ima posla preko glave tražeći trenera i sportskog direktora. Znamo i da ga čekaju “teški” pregovori s Mijom Caktašem i ostatkom svlačionice kojoj će se ponuditi značajno smanjeni ugovori jer Hajduk više nema novca za igrače “teškaše”.

Jedini mogući kurs

U takvim okolnostima Biuk možda ne zvuči kao prioritet, ali vjerujemo da Jakobušić ni izbliza nije tog stava. Biuk je itekako prioritet jer Jakobušić je od prvog dana preuzimanja Hajduka odlučno najavio povratak na jedini mogući kurs. Kurs u kojem bi se Bijeli vratili svojim korijenima, svojoj školi i forsiranju mladih igrača, koji imaju i igrački i financijski potencijal. A Biuk je reprezentativni uzorak takvoga...

Hoće li Jakobušić kapetanu Caktašu i ostalim skupocjenim igračima u svlačionici uspjeti smanjiti ugovor doznat ćemo vrlo brzo. Ali, jasno je da Hajduk nema izbora. Aktualni ugovori neodrživi su financijski, a rezultatski su potpuno neopravdani. I jasno je da će Jakobušić po pitanju tih ugovora imati punu podršku svih koji razumiju što je nogomet. Međutim, ako će Biuk i još neki njegove razine odlaziti s Poljuda prije nego što uopće zaigraju za prvu momčad, onda ćemo svi zajedno teško doživjeti toliko godina čekano ozdravljenje Hajduka.

I zato je Biuk itekako važan prioritet predsjednika Jakobušića...