Svi rogobore, mrmljaju, izražavaju svoje nezadovoljstvo, pa i nesreću događajima u Hajduku i oko njega, ali se malobrojni usuđuju nešto javno kazati. Uglavnom članovi iz bivših uprava, nekadašnji direktori, šefovi službi, ugledni navijači, veterani, svi imaju jedan odgovor:
- Nemojte mene ništa pitati, vidite gdje to vodi, čim zineš ma i s dobronamjernim stajalištem i sugestijom, koja se ne poklapa s vođama Našeg Hajduka odmah si neprijatelj Hajduka.
Bilo je i duhovitih primjedbi i zaključaka kao “kad ovi iz Našeg Hajduka sve znaju i mogu neka onaj njihov Ricov preuzme ulogu predsjednika”. A na pitanje “kako Ricov, koji Ricov”, dobio se odgovor “zna se koji”…
Jedan od rijetkih koji se uvijek znao isprsiti i uhvatiti u koštac s problemima je Igor Štimac. On je baš nepopustljiv, odavno se, još u vrijeme kad je kao trener “bijelih” i osvojio 2005. posljednji naslov prvaka, suprotstavio udarima s ulice i tribina, pa je stoga kod jednog dijela navijača postao “persona non grata”. Sada je rekao:
- Poznato mi je da političari kalkuliraju u kriznim situacijama, pa makar to bilo u sportu, odnosno što se tiče Hajduka. Razumijem ih, neka ih. Ali ja ću pokrenuti sve da se napokon pođe pravim putom. Pritom naglašavam da to neću raditi za sebe, nekih svojih interesa ili za poziciju u klubu. Nadam se da će se naći pravi ulagači, koji će nastojati ostvariti rezultate dostojne Hajduka na radost istinskih navijača našeg kluba.
Bivši predsjednik Hajduka Mate Peroš, ugledni odvjetnik:
- A što vam mogu kazati kad je svima jasno da Hajduk ide u krivom smjeru. Pravi iskorak nije izveden. U moje vrijeme provelo se preoblikovanje Hajduka, ja nisam bio za nastavak, to da se izvede privatizacija i prodajom dionica prepusti vlast nad Hajdukom. Kako je grad Split većinski vlasnik, preferirao sam da se Hajduk pod određenim uvjetima ponudi u koncesiju, recimo da se nađu i dogovore tri, četiri poduzetnika koji bi ulagali u klub, koji bi u tome našli svoj interes. Međutim, to nije prihvaćeno…
Ljubo Pavasović Visković, koji se povukao s mjesta predsjednika Nadzornog odbora kad je krenuo napad i smjenjivanje Marina Brbića, rekao je:
- Nemam potrebe bilo što kazati, jer ovo što se sada događa bilo je predvidivo još pred dvije godine. Jedino glupanima nije bilo jasno kud sve to vodi.
Dodao je još jednu opasku o tome da Hajduk u HNL-u u ovoj konstelaciji snaga “može plaćati igrače s gažom od maksimum 200.000 eura godišnje, moguće za neke 250.000, ali to moraju biti igrači koji na terenu čine razliku”.
Jedan od članova iz prvog saziva Nadzornog odbora, Vjeko Hrabar, omiljen kod navijača, pozvao se na svoja stajališta iz tog vremena:
- Mi nismo imali novca, Hajduk je bio na putu u bankrot i jedini izlaz je bila disciplina u trošenju sredstava. Govorio sam da treba igrati s mladima, i to s našim igračima, da se ne smije forsirati rezultat već graditi klub za budućnost i velike stvari, pa ako treba dvije ili tri sezone biti peti ili sedmi na tablici. Da smo se tako ponašali sada bi imali stabilan klub s potentnom momčadi. Sada nažalost nemamo ništa - niti rezultat, niti igrače, niti novac, baš ništa. Jedino i dalje vjerujem da je ostala ‘mazohistička’, beskrajna ljubav nas koji volimo klub.
Hrabar je bio oštar u odnosu na vodstvo kluba, koje se ponaša doslovno diletantski:
- Ovaj Nadzorni odbor morao je nakon našeg prilično mukotrpnog mandata stvoriti moćan klub, ali je očito njihovo neznanje vratilo Hajduk pet koraka, to jest godina natrag. Trebaju hitno novi izbori za Nadzorni odbor, ali uz puno oštrije kriterije za osobe koje se mogu javiti.