Rijetko ćete u javnosti pročitati rečenice koje je kazao Mišo Krstičević (62). Nekadašnji trener Hajduka nikada nije birao riječi, uvijek je izravan, beskompromisan, čak i nemilosrdan, a to mnogi ne vole čuti. “Ne bih se ni sada javio da sam znao da je novinar s druge strane”, smije se Krstičević. Ali, eto, javio se...
Prošlo je već punih sedam godina otkako je otišao s Poljuda, baš koncem travnja. Nije mogao na zelenu granu s Marinom Brbićem, a vremena su bila teška, novca na kapaljku...
- Radio sam za 30 tisuća kuna bruto, a kad sam rekao da bismo trebali dovesti Vršajevića za 20 tisuća eura, Jako Andabak me pogledao i pitao pa je li to Messi kad ga toliko trebamo platiti.
U međuvremenu je radio u Zrinjskom, ali samo tri utakmice.
- Otišao sam iako nisam izgubio, ali vidio sam da neće ići.
Da bi se na kraju skrasio u Iranu u kojem uz prekide radi već četiri godine. Trenutačno je na klupi.
- Doma sam već 25 dana, imao sam sreće da se tako poklopilo, jer došao sam na dan-dva da vidim svoje nakon pet mjeseci, a ispalo je da se više nisam mogao vratiti. Moj pomoćnik Ive Šeparović još je u Iranu, 21. ima let za Hrvatsku. Koliko čujem, većina stranaca je otišla doma, ali ima još nekih koji se nisu uspjeli izvući.
U Iranu cilj ostanak
I u Iranu gledaju kako nastaviti prvenstvo.
- TV prava su tamo velika, tako je i veliki pritisak da se utakmice igraju. Puno je klubova i inače u financijskim problemima, mnogi kasne s plaćama, tako da bi će ova situacija dodatno pogoditi.
Kako vi stojite s naplatom, znamo da je prije bilo problema?
- U ovom klubu ne. Mi smo malen klub, skromnijeg budžeta, ali moram priznati da je do sada financijski sve bilo uredno.
Momčad mu je 15. na tablici, a liga ima 16 klubova. Mišo je na klupi odradio tek dvije utakmice, u obje je remizirao.
- Cilj je izboriti ostanak, imamo domaću momčad sa samo dva stranca, oba su Gruzijca. Imamo i skroman budžet, ali možemo do ostanka u ligi...
U startu razgovora odmah je Krstičević naglasio da “neće ništa o Hajduku”, ali onda je malo smekšao.
- Čim nešto kažem, a kažem isključivo ono što mislim, samo si natovarim probleme na leđa. Bolje mi je šutjeti...
Dobro, HNL ipak pratite?
- A što ću, kako da ga ne pratim? Dinamo je svijet za sebe, bio je i prije sedam godina dok sam vodio Hajduk, a bojim se da će biti još neko vrijeme. Hajduk, Rijeka i Osijek kao nešto prijete, ali daleko je to od Modrih.
Zato je Dinamo svijet za sebe?
- Ima novca više nego svi ostali zajedno, ali nije to ključno. Ključno je da ima strategiju sve te godine i to vrlo jasnu. Ciljano se momčad slaže s puno mladih i potentnih igrača kojima se pridoda nekoliko iskusnih da to drže. Takav spoj rezultira odličnim rezultatima, a još više jamstvom da ćeš u izlogu uvijek imati igrače koje ćeš moći dobro prodati, jer ipak se od prodaje živi. Europski rezultat katkad imaš katkad ne, tu uvijek rizik postoji, ali kod jasne orijentacije na mlade igrače, rizika za profit nema. Znaš da ćeš ih unovčiti, pitanje je samo hoće li to biti za puno novca, ili za jako puno novca. Imao je i Dinamo kriznih razdoblja, ali strategija je uvijek bila jasna.
Okretanje strancima
Voljeli biste da se takvo što može reći i za Hajduk?
- Za razliku od Dinama, Hajduk već godinama nema strategiju. Ili ćete mi reći da je strategija napuniti momčad osrednjim i skupim strancima? Znate kako taj scenarij uvijek završi? Hajduk ostane daleko od trofeja i jeseni u Europi, a blagajna se redovito isprazni. To nije strategija, dapače...
Vi ste na Poljud stigli nakon što su predsjednik Hrvoje Maleš i trener Krasimir Balakov svlačionicu doslovno napunili lošim strancima?
- Došlo je do financijskog raspada kluba pa je otišlo 15-ak igrača. Tada smo se okrenuli svojoj školi, izvukli klince poput Radoševića, Milića, Tomaša, Kiša, Eleza... Tako to ide na Poljudu. Kad nema love, okreneš se svojim klincima. Ali javnosti kažeš da je to strategija. Ma kakva strategija! Ona bi to bila da ostaneš na tom kursu, da momčad uvijek slažeš tako da u njom imaš barem sedam-osam igrača koji su mladi i koje ćeš moći unovčiti. Pa oko njih složiš najbolje što možeš. Da je tako radio, Hajduk bi danas puno bolje stajao. Ali Hajduk čim se domogne malo novca zaboravlja svoju školu pa se okreće skupim strancima. Na ljeto vjerojatno opet neće biti novca pa ćemo se vratiti našoj djeci. I eto ti strategije...
I u toj školi bilo je puno previranja, razmimoilaženja?
- Godinama smo imali školu koja je bila pojam u Europi. I koja nam je iznjedrila niz sjajnih igrača. Imaš dakle temelje čvrste i provjerene temelje, samo ih nadogradiš, osvježiš, moderniziraš onako kako to današnje vrijeme zahtjeva. Nažalost, Hajduk to ne radi, nego tu školu potpuno okreće naglavačke, mijenja je iz korijena. Iz nje izbacuje svakog trenera koji je iz Splita i Dalmacije!? Zašto? Zato što su u klub ušli neki ljudi koji su imali svoju ideju. Tko su ti ljudi? Koje su njihove reference? Gdje su to radili u nogometu i što su napravili? Meni je sve to potpuno nerazumljivo i neprihvatljivo.
Puno rada i strpljenja
Dobro, stvari se polako popravljaju. Hajdukovci su ponovno dobro došli na Poljudu, vratio se i Boro Primorac?
- Opet će trebati vremena, puno rada i strpljenja. Neće biti lagano stvari dovesti u normalu, a bez toga Hajduk neće ići naprijed. Samo klub s jasnom strategijom može ići naprijed, može napraviti temelje za financijsku stabilnost. U Hrvatskoj postoji samo jedna strategija za klubove, a to je što je moguće bolji rad u svojoj školi. Drugačije dugoročno ne možeš opstati. Dinamo je to prvi shvatio i tu je ključ njegove dominacije. Novci su samo posljedica...
S Mišom Krstičevićem nikada nije dosadno. Iako je danas nešto mudriji, povući će ručnu kad osjeti da bi mogao otići u neke problematičnije vode...