Uvijek možeš pogriješiti u odabiru trenera. Pogriješio je i Hajduk s dovođenjem Jensa Gustafssona. Griješe, međutim, mnogi klubovi diljem Europe, znatno jači, sređeniji, s daleko većim financijskim resursima. Jedan Manchester United već osam godina ne može naći trenera koji bi nastavio tamo gdje je legendarni Alex Ferguson stao još 2013. David Moyes, Ryan Giggs, Louis Van Gaal, Jose Mourinho i Ole Gunnar Solskjær nisu se pokazali kao dobar odabir. Ima Man. United momčad od milijardu eura, ima što god poželi na ovom svijetu, ali lutanjima s odabirom trenera kraja nema. I Solskjær je promašena priča, samo je pitanje dana kad će si to klub priznati i potražiti novo ime.
Ono što je teže razumjeti je odugovlačenje s tom promjenom. Laporta je vraćajući se u Barcelonu na klupi zatekao Koemana, kojeg je želio smijeniti već prvog dana. Kako ljetos nije pronašao trenera u kojeg bi vjerovao, ostavio je Koemana na klupi, očito nadajući se da griješi po pitanju njegovih trenerskih kvaliteta. Na žalost navijača Barcelone, Laporta je teško pogriješio, jer predsjednik kluba - posebno onog koji ima toliko unutarnjih i financijskih problema - ima pravo na mnoga kompromisna rješenja, ali jedno će uvijek biti pogrešno. S trenerom na klupi ne postoji kompromisni odnos, jer trener je - uz predsjednika - daleko najvažnija osoba u svakom klubu. S krivim trenerom sve što radiš dobro ili čak i odlično može preko noći pasti u vodu, jer badava ti sva pojačanja i trud da središ svlačionicu kad trener nije u stanju na pravi način povesti te igrače na terenu. S druge strane, pravi trener može pokriti dosta krivih klupskih odluka, te predsjednika učiniti boljim i uspješnijim nego što to ovaj stvarno jest.
Gustafsson očito nije taj. Naslućivali smo to još nakon debakla s Tobolom, a bili sigurni već koncem kolovoza. Kad većina igrača u svlačionici u kontinuitetu igra ispod svojih mogućnosti, onda je u pravilu problem u treneru. Na Poljudu već mjesecima gledamo niz dokazanih igrača kako igraju daleko ispod svoje razine. S djelomičnim izuzetkom Livaje, iako i on može bolje, koliko god iza sebe imao dobre brojke. Jakobušić i Nikoličius su sve to gledali i zasigurno toga bili svjesni, ali još uvijek nisu povukli neizbježan potez.
Vjerojatno i zato što nemaju željeno rješenje za klupu. Nema ga ni United pa drži Solskjæra, nije ga imala ni Barcelona pa je držala Koemana dok god je to imalo ikakvog smisla. Međutim, Barca je morala povući potez, svjesna da joj prijeti težak rezultatski debakl, kao da i bez njega nema dovoljno problema. United je kao klub daleko sređeniji, pa nije pod takvim pritiskom navijača i javnosti. Nažalost, Hajduk je po pitanju financija, nestrpljenja navijača i javnosti daleko bliži Barceloni. I stoga Jakobušić ima sve manje vremena.
U potrazi za željenim trenerom, Jakobušićeva je vizija, pisali smo nekoliko puta o tome, bila usmjerena na dva imena - Ivana Jurića i Ivana Leku. Leko je ostao nedostupan, jer je brzo otišao u daleku Kinu, a Ivan Jurić nije želio napustiti Serie A, iako mu je Jakobušić na stol stavio isti ugovor kakav su nudili i Talijani. Jakobušić tako nije pronašao trenera iza kojeg bi bezuvjetno stao ne obazirući se na njegove rezultate.
Međutim, sada već mora povući potez, Gustafssonovo boravak na Poljudu izgubio je svaki smisao. No, tko je novo ime? Domaće rješenje, čini se, ponovno nije izgledno. Postoje hrvatski treneri koje Jakobušić jako cijeni, ali oni su nedostupni. Već smo rekli da su Leko i Jurić idealan uzorak onoga što Jakobušić traži. Mladi, ambiciozni, dokazani, s hajdučkim genom u venama. Doveo bi Jakobušić odmah i Slavena Bilića, no on je samo još jedna nerealna misija. Nenad Bjelica je u Osijeku, Igor Bišćan na klupi U21 reprezentacije, Goran Tomić u Rijeci, s tim da je on zimus bio dostupan, ali očito nije bio u završnom krugu kandidata. Marin Pušić nije želio doći iz Nizozemske na Poljud, radije se kao pomoćni trener skrasio na klupi Feyenoorda. Postoje mnogi domaći treneri koji su slobodni, ali oni su pred Jakobušićevim očima sve ovo vrijeme, pa ako ih već do sada nije izabrao, nije realno da će se iznenada predomisliti.
Što nas ponovno vraća na strani trenerski izbor. Nepoznavanje jezika i nogometnog podneblja u koji dolaziš ogroman je i često nepremostiv problem kojeg ne možeš riješiti u nekoliko mjeseci. A do tad si kao trener već debelo prekrižen. I nije to nikakva hrvatska izmišljotina, tako funkcionira kompletan nogometni svijet. Gustafssonove su šanse u Splitu zato već u startu bile značajno smanjene. Stoga bi bilo mudrije - ako se već inozemno ime gura u prvi plan - dovesti trenera koji nije klasičan stranac, koji barem solidno zna hrvatski jezik. Netko na tragu Matjaža Keka u Rijeci. Možda Igor Angelovski, čije se ime razmatralo na Poljudu, donedavni izbornik Sjeverne Makedonije, s kojom je bio sudionik Eura? Ima 45 godina, šest godina bio je izbornik, prije toga bio je s Rabotničkim prvak Makedonije, što je ipak nešto, a Arijan Ademi o njemu već godinama priča kao o odličnom treneru. Na Euru je Sjeverna Makedonije izgubila sve tri utakmice (Austrija, Ukrajina i Nizozemska), ali kritike za igru nogometno skromnih Makedonaca bile su sasvim dobre.
Kad pričamo o mogućim kandidatima, ne možemo zaobići Valdasa Dambrauskasa, stranca o kojem puno toga znamo, koji je trenutačno bez posla. Ostavio je jako dobar trag u Gorici, solidno je plovio u bugarskom Ludogorecu, blizak je prijatelj s Nikoličiusom i dobro poznaje HNL, iako ne govori hrvatski. Dambrauskas je po mnogima i prvi favorit za novog trenera Hajduka, premda priča oko njega već traje jako dugo, što sugerira da Jakobušić nije siguran u njegovu kvalitetu. Naravno da ni Angelovski, ni Dambrauskas nisu treneri sa željenom težinom, ali nisu "lutrija" kakva je bio Gustafsson. I s obzirom na aktualnu bodovnu poziciju Hajduka, "lutrijska" rješenja ne čine nam se kao dobar izbor.
Teško je pronaći trenera za Hajduk, jasno je da su Jakobušić i Nikoličius u velikom problemu. Međutim, svejedno ne bi smjeli ostaviti Gustafssona na klupi. On je pokazao da nije kalibar trenera za Hajduk. Nema rezultat, nema igru, kod njega igrači ne izgledaju dobro. Vrijeme je da se krene dalje, da se još jednom preuzme rizik, pa tak osve dok ne pronađeš ono što tražiš. Manchester United traži već osam godina...