'Nema veze što Hajduk nema veze' - praška Slavia ipak nije pokvarila veliku feštu

SPLIT - Možda će zvučati pomalo grubo, ali nakon svega što se moglo vidjeti i doživjeti tijekom ove proslave stotog rođendana Hajduka , teško je oteti se dojmu da "ovakav Hajduk ne zaslužuje ovakve navijače".

Jer Hajdukova publika nadmašila je i ovog puta samu sebe. Teško je više pronaći komplimente, riječi divljenja i pohvale za cijeli ovaj dekor, atmosferu, pažnju i privrženost koju su iskazali simpatizeri Hajduka. Oni su zaslužili ovu fantastičnu feštu.

A Igrači Hajduka, ovi današnji nažalost daleko su od te razine, njih je cijeli stadion ispratio zvižducima i to je najgore u cijeloj priči.

Nemoguće je pohvatati sve one priče koje su navijači ispričali ovih dana, kao što je nemoguće nekome tko ovo nije doživio prenijeti osjećaje koji su ispunili Poljud u ovoj feštarskoj utakmici sa Slavijom iz Praga.

Bio je ovo nevjerojatan događaj, zbog publike i atmosfere, zbog tradicije i povijesti, ali nažalost ne zbog nogometa. Ne zbog Hajduka danas. Utakmica za stoti rođendan bila je iluzija, magija koja se odigravala na tribinama dok se ona surova realnost zbivala na travnjaku... Tamo je Hajduk izgubio od 14-plasirane momčadi češkog prvenstva, Slavije koja je ispraćena velikim aplauzom.

Pravu utakmica dostojnu velikog jubileja odigrali su - navijači. Oni su zaslužili čistu desetku za izvedbu. Poljud je bio pun do vrha, ni igla više nije mogla pasti između gusto načičkanih gledatelja koji su ispunili sve prolaze, stepenice, bilo ih je ispod semafora i na tartan stazi. Ako stadion ima 34.000 sjedećih mjesta ove večeri bilo ih je najmanje 40.000.

Sve je bilo za pamćenje. Od padobranaca ( Jerolim Duplančić, Miljenko Jelić i Toni Abel Jurčević) koji su iz zraka donijeli zastave Hajduka, Hrvatske i nogometnu loptu preko koreografije, navijanja, preleta zrakoplova, pa čak se i grupa navijača Slavije koji su se izvrsno uklopili u dekor, i oni su izvjesili svoje zastave i pjevali iz sveg glasa. Donijeli su i Česi veliki transparent za stoti rođendan Hajduka uz poruku: Sve najbolje. Doživjeli su ovacije kompletnog gledateljstva.

Torcida je zaslužila Oskar za specijalne efekte. Slika koju su najžešći priredili na početku utakmice ostat će kao jedan od najprepoznatljivijih motiva Splita, Hajduka, nogometa uopçe na ovim prostorima. Tribine su bile obojane u Hajdukove boje, sve je bilo u crvenom i plavom te poruka u bijelom boji - Hajduk 100 godina.

Poăetni udarac izvele su dvije najstarije živuće legende Hajduka Geza Šenauer i Vladimir Beara. U desetoj minuti oprostio se Senijad Ibričić, koji je samo za ovu prigodu zaigrao opet u dresu Hajduka, a ispraćen je uz glasne ovacije i skandiranje: "Ibro, Ibro."

Igra je ostala potpuno u drugom planu. Pa i onda je kad Hajduk primao golove, oba prekrasna pogotka, najprije iz slobodnjaka Kisela u 27. minuti pa izvrstan šut Milutinovića u 68. minuti, ništa nije moglo pokvariti slavlje Hajdukovih navijača . Možda se osjetilo tek malo gorčine i ironije, pjevalo se "Sretan ti rođendan", ali i "Nema veze što Hajduk nema veze".

U sto godina bilo je lijepih i ružnih trenutaka. Nažalost kad se skine ova navijačka magija, današnji Hajduk ostaje ogoljen, slab i jalov. Treneru Goranu Vučeviću i njegovoj mladoj momčadi ostaje dug put da bi se uopće približili letvici koju su navijači visoko postavili.

A toj silnoj vojsci fanatičnih Hajdukovih navijača ostaje nada da će se nakon dana grubih opet osvanuti i dani sretni...