Joan Carrillo debitirao je pobjedom na klupi Hajduka. Ni prva ni zadnja, reći će optimisti. Složit će se s tim i 48-godišnji Španjolac koji je prošle subote uz puno sreće ostvario prvi uspjeh s Hajdukom.
- Nismo igrali dobro, ali smo pobijedili. Znate zašto smo pobijedili? Jer je to identitet velikog kluba. Momčad se bori do zadnje sekunde, kao Real Madrid. Pobjeđuju u 93., uzimaju bod u 90. na Camp Nouu jer su Real. Igraju do posljednje sekunde za gol više, za poravnanje. Tako živi veliki klub, a Hajduk je veliki klub - poručio je Carrillo s puno ponosa u glasu.
Španjolac je rođeni pobjednik, tako ga je titulirao Dinko Trebotić, igrač ponikao u Hajduku koji je s Carrillom u Videotonu došao do naslova prvaka Mađarske. Tek drugog u povijesti tog kluba.
Remi me ne zanima
Kako je Carrillo osvojio naslov s momčadi iz Szekesfehervara?
- U prvih 10 kola uzeli smo svih 30 bodova. Te jeseni nitko nije napravio takav podvig u Europi. Imali smo sjajan start, možda se i nije računalo na nas. Ali, ja sam od prvog dana htio samo pobjede i prvo mjesto - kazao je Španjolac i potom ispričao kako je prihvatio ponudu za mjesto trenera Videotona.
- Gazda kluba mi je rekao: “Imaš ovu sezonu da podigneš momčad, da napraviš korak više u odnosu na prethodnu sezonu.” Te prethodne Videoton nije uspio ući među četiri ekipe za Europu. Međutim, mene nije zadovoljavala borba za Europu. Odgovorio sam gazdi: “Ne, ja idem na prvo mjesto, hoću titulu prvaka Mađarske.” Nije mu bilo jasno, dodao mi je: “Ekipa ti je slabija nego prošle godine.” Nisam mario za takve procjene, uhvatio sam se izazova i došao do naslova prvaka.
Kako se rastao od Videotona priča je koju smo ostavili za neki drugi razgovor. U prvom je Carrillo isijavao pozitivnom energijom, čemu onda otvarati “teške rane”. Bit će vremena, jer Carrillo ima ugovor najmanje do ljeta. Kasnije će Hajduk odlučiti hoće li se suradnja produžiti na još godinu dana kako stoji na papiru. Za početak je bitno da je krenuo pobjedom, premda je i Carrillu jasno da nije Hajduk briljirao u njegovu debitantskom nastupu.
- Dva-tri puta sam pogledao utakmicu na videu. Analizirao sam sve naše pogreške, ali raduje me da je momčad pokazala veliku želju za igrom. Dobili smo u sudačkoj nadoknadi, međutim bilo je najvažnije u ovom trenutku preokrenuti tijek zbivanja. Nakon dva poraza dođe pobjeda i odmah se mijenja raspoloženje u svlačionici. I kod navijača također.
Zato dolazi i druga utakmica, u subotu Dinamo na Poljudu. Što sprema Carrilo za Dinamo?
- Pripremam momčad za pobjedu!
Je li remi rezultat koji vas zadovoljava?
- Nije! Da sam mislio igrati na neriješeno i skupljati bod po bod, onda bih ostao kod kuće. U Split sam došao pobjeđivati.
Zato je sportski direktor Mario Branco i uzeo Joana Carrilla. Prvi put su Branco i Carrillo razgovarali u svibnju ove godine, dok su Bijeli tražili nasljednika Damiru Buriću.
- Imali smo jedan razgovor i ništa više. Branca sam inače upoznao prije šest-sedam godina, ne mogu se točno sjetiti, kada je nekim poslom boravio u Espanyolu.
Da, Espanyol je Carrillova “baza”. Od Espanyola je prije 15 godina započeo njegov trenerski put. Radio je u mlađim selekcijama, vodio B ekipu, bio pomoćnik u A momčadi. Sve je bio Espanyol dugih 10 sezona s kratkom iznimkom šestomjesečnog rada u trećeligašu Gironi,
- Dok sam bio u Espanyolu, susreo sam se, u raznim funkcijama, s nizom velikih trenera. Najdublji trag na mene je ostavio Javier Clemente, zatim Paco Flores, pa Mauricio Pocchetino, Radio sam i s Juandeom Ramosom, današnjim trenerom Malage, zatim Ernestom Valverdeom strategom Athletic Bilbaa. Imao sam priliku raditi s puno uspješnih trenera.
Dugi niz godina u Espanyolu, ali u Španjolskoj osim Girone ima samo jedno samostalno trenersko iskustvo. Prije godinu dana dva mjeseca je vodio Almeriju ostavši bez pobjede u 10 utakmica. Što se dogodilo u Almeriji?
- Uzeo sam klub na posljednjem mjestu, sa serijom poraza. Prekinuo sam seriju poraza, promijenio način igre. Od bojažljive momčadi koja je gubila duele napravio sam ratničku ekipu, ali nismo imali pobjedu. Predsjednik kluba mi je obećao da će u kratkoj zimskoj stanci dovesti pojačanja, a potom mi je sedam dana prije Božića došao i kazao: “Promijenio sam odluku, nema pojačanja.” I smijenio me. Bio sam treći trener koji je te sezone vodio Almeriju, a iza mene su došla još dvojica. Spasili su se od ispadanja u samom finišu prvenstva. To je bila moja epizoda u Almeriji.
Gotovo godinu dana bio je Carrillo bez angažmana dok ga Mario Branco ponovno nije nazvao s ponudom preuzimanja Hajduka.
- Zašto ne bih pristao kada je Hajduk klub velike povijesti i dobrih mogućnosti. Ima infrastrukturu i momčad.
Dinamova defenziva
Što se traži od vas u Hajduku ove sezone?
- Nemam postavljen rezultatski cilj, odnosno imperativ plasmana. Branco me pitao: “Možeš li podići momčad? Rekao sam “mogu”. Potom ga je zanimalo i mogu li pobjeđivati, a ja sam mu rekao “zato ću uzeti momčad”.
Treba odmah te riječi dokazati u subotu protiv Dinama.
- Otvoreno kažem da želim pobijediti Dinamo i da me remi ne zadovoljava. Dinamo sam gledao protiv Juventusa i vidio sam kako su defenzivno odlično organizirana momčad.
Ali Hajduk nije Juventus da prisili Dinamo na kontinuiranu obranu.
- Znam da nije, ali gledao sam i ostale utakmice Dinama. S Hajdukom na Poljudu ovog ljeta u pobjedi 4:0, u remiju s Bijelima 0:0 u Zagrebu i, dakako, posljednju protiv Lokomotive.
Soudani je zabio Lokomotivi, a godinama je najveći problem za obrambene igrače Hajduka. Najčešće je Alžirac zabijao u derbijima, bivao ključni igrač utakmica Hajduka i Dinama. Kako ćete zaustaviti Soudanija?
- Nema sreće u pojedinačnim dvobojima i zato ne morate gledati tko će čuvati Soudanija. Nije bitan Memolla, već kompletna momčad koja mora odraditi kvalitetnu obranu. Hajduk se mora podići u oba segmenta, defenzivno i napadački. Jer, Dinamo nije samo Soudani, tu su Ćorić, Fernandes, zatim onaj čileanski centarfor, da, Henriquez. Ili će možda igrati napadač iz Bosne... Hodžić. Znam sve o Dinamu i još ću našeg suparnika proučavati do subote.
CIJELI INTERVJU MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI