Hajduk ne izgleda dobro. I najmanji je problem poraz od Varaždina, on se uvijek može dogoditi. Daleko veći je međutim problem da malo tko shvaća zašto Hajduk tako loše izgleda. Ne protiv Varaždina, nego već treću utakmicu u nizu, a suparnici su mu bile tri najlošije momčadi lige.
Igor Tudor kao najodgovorniji čovjek za ono što Hajduk prezentira na terenu za sada ne nudi prave odgovore. Riječi tipa "bolje bismo prolazili da igramo kao seljačka radna zadruga" klasičan su alibi, u njima nema odgovora na ključno pitanje. Zašto kvragu Hajduk igra tako loše?
Varaždin je jesenas pobijedio i nedodirljivi Dinamo. Dogodilo se. Međutim, Nenad Bjelica je odmah nakon utakmice izravno prozvao krivce za takav poraz.
"Ako se pojedinim igračima gadi HNL, onda nećete igrati. Onaj kome Dinamov dres nije svetinja neće ni istrčati na teren. Teren je jedino mjerilo i od sada više nema dolazaka k meni i individualnih razgovora. Od sada vrijedi 'šuti, radi i treniraj', a ja ću onda donijeti odluku kad će tko zaigrati. Mogu zvati menadžeri, novinari, može gurati tko hoće, ali izbor će biti samo moj."
Bjelica je odmah locirao problem. Pronašao ga je u nekolicini igrača, ali neizravno i u svom radu. Priznao je da je u nekom trenutku popustio te da je poznata trenerska parola "šuti, radi i treniraj" nije bila osnovni kriterij za izbor igrača. Bjelica je nakon Varaždina doista održao obećanje, neke je igrače posjeo na klupu bitno im umanjivši minutažu sve dok je on bio taj koji je sjedio na klupi. Tako to radi trener koji zna što hoće i od sebe i od momčadi.
Tudor trenutačno izgleda kao da ne zna što hoće. Tudor nije Hajdukov trener zato da bi radio "24 sata dnevno", ili zato da bi nam objašnjavao da mu je "jako teško" i da ne shvaća zašto momčad na "utakmicama ne pruža ono što pruža na terenu". Tudorov je zadatak rješavati probleme i pronaći postavu koja će igrati onako kako on želi. Ili barem onako kako realno može. A može i mora daleko bolje od onog što je pružila protiv Intera, Istre i Varaždina.
Dakle, Tudor je na potezu. Koji mora biti jasan i svima prepoznatljiv. U 270 minuta izrotirao je pregršt igrača tražeći pobjedničku formulu. Nije je pronašao. Sada mora pronaći novu. Je li to u drugačijem sustavu igre, ili u seljenju nekih do sada nedodirljivih igrača u drugi plan? To je isključivo u domeni trenera. Međutim, ako će Tudor nastaviti na isti način vjerujući da će mu protiv Lokomotive, Dinama, Osijeka i Rijeke biti lakše jer "oni ne igraju bunker", onda je malo nade da ćemo do kraja sezone dočekati neki bolji Hajduk.
Nisu problem nikakvi bunkeri ni seljački nogomet. Problem je isključivo negdje u Hajduku...