Gotovo mjesec dana traje “predstavljanje” Igora Jovićevića kao novog trenera Dinamovih nogometaša, no tek nakon sporazumnog raskida s Nenadom Bjelicom potpisao je četverogodišnji ugovor i ovisno o odlukama nadležnih državnih tijela njegov će stožer započeti s vođenjem prve momčadi “modrih”.
Na dan kad je klub i službeno objavio novi početak sjeli smo “na kavu” u svečanoj loži maksimirskog stadiona, uz poštivanje mjere društvenog razmaka, dakako.
- Klub iz poštovanja prema bivšem treneru nije razgovarao sa mnom dok taj odnos nije završio, no, čitao sam da sam zapravo jedini kandidat, a nema bivšeg igrača Dinama koji taj posao ne želi. Ne daj Bože da me napusti aura skromnosti i poniznosti, no donedavno sam samo razmišljao o četvrtfinalu s Benficom, a prva momčad, kada bude - započeo je Jovićević (46).
Nakon prolaska Bayerna sami ste rekli kako Bjelica odlično vodi “Dinamov svemirski brod”...
- Hajdemo biti iskreni: ne bih bio trener da se nije dogodila ova situacija s koronom. To ne znači da ja ne bih zaslužio svojim radom, ali svjestan sam svega. Imao sam privilegij surađivati s Bjelicom, koji je na mene ostavio fantastičan dojam u prošle dvije godine, njegova je momčad mene dizala na noge kao navijača, omogućila nam je emociju da sam svakog dana drugoj momčadi mogao govoriti da želimo biti kao prva! I sad mi ne preostaje drugo nego pokušati nastaviti Bjeličinim putem, uz postupno ugrađivanje nekih svojih taktičkih potankosti.
Jeste li stigli razgovarati s prethodnikom?
- Jesam. Odmah nakon što je izbio problem te u utorak nakon što sam potpisao ugovor. Zahvalio sam mu se na suradnji, dao mi je podršku, nisam drugo ni očekivao. Iskreno, ovo možda nije prirodni put do Dinamove klupe kakvog sam želio, to sam mu i kazao. Čestitao sam mu na svemu što je napravio za Dinamo, ja mu to kao navijač neću nikada zaboraviti. Sretan sam zbog suradnje s njim u ove dvije godine, koje su i meni dale priliku da sazrem.
'Tata je tu negdje, gleda, evo opet mi suze idu na oči...'
Čedo Jovićević, koji je za Dinamo odigrao gotovo 400 utakmica preminuo je 11. travnja u 68. godini i nije doživio sinovljevu inauguraciju...
- Bio je emotivan dan za mene u utorak kad sam došao doma, evo, suze mi opet idu na oči... Za malo je tata to propustio, ali tu je negdje, gleda... Stvarno je cijeli život proveo ovdje, od 1972. godine, zavolio Zagreb, zavolio ljude. Hrvati i Zagrepčani su mu u ona vremena pokazali jedno posebno poštovanje koje do dan danas zadržano, obostrano, prema klubu i gradu. Da se mogao održati sprovod, mislim da bi došlo pet tisuća ljudi. Osjećam njegovu snagu, ponosan sam na njegovu ostavštinu, gledam njegove slike po hodniku, daj Bože da budu moje na novom stadionu, s trofejima, kao što je on 1980. i 1982.
Povisio je Bjelica i ljestvicu zahtjeva nasljednicima?
- Teško je ponoviti onu euforiju, neviđenu sinergiju igrača, trenera, kluba i navijača kakve nije bilo od 1982. Dinamo je momčadski, kolektivnom agresivnošću, izgledao prepoznatljivije od Real Madrida. Inzistiram i sam na tome, gledajući Nenada kao da sam gledao sebe.
Postoji li strah da ćete “izgorjeti”?
- Ne plašim se, nisam više ni mlad trener, kako mi mnogi tepaju (smijeh). Ovo je najveći izazov za mene od Karpata, kad sam dobio prvu momčad u tada jakoj ukrajinskoj ligi dok sam još polagao za A-licencu. Rekao bih, ne bojim se jer me strah! Osjećam veliku odgovornost, ali ne u smislu blokade.
U drugoj momčadi vas nasljeđuje Sedloski, koji je ranije također bio i kandidat za prvu?
- Pomislio bi netko da je to smišljeno, kao neka slagalica, no to je u velikim klubovima tako. Dinamo u tome ima viziju ne samo s razvojem mladih igrača, nego i trenera i klubu na tome čestitam. Strah me tjera naprijed, nabrojava da budem boji i da ne dam nekom drugom da dođe na moje mjesto. Klub je u mene uložio prije tri godine i kuhao me na laganoj vatrici u B-momčadi. Vjerojatno ja sada i nisam do kraja spreman za ovo, ali ne bojim se posla i za godinu dana ću biti bolji trener nego što sam sada.
Koje je zahtjeve pred vas stavio sportski direktor Zoran Mamić?
- Dinamo živi od prodaje i ako dođu ponude za Livakovića, Petkovića i Oršića klub će teško ostati imun. No, imamo i na tim mjestima igračkog pokrića, da završimo ovo prvenstvo i podarimo Bjelici taj naslov, pa ćemo vidjeti koja će momčad ostati na okupu za Europu. Poznat mi je sustav rada, a nisam došao u krizi rezultata, nego nasljeđujem jednog od najuspješnijih trenera u Dinamovoj povijesti. Ne smijem previše dirati, nego steći povjerenje tih igrača, a mlade postupno uvoditi.
Jeste li se čuli sa Zdravkom?
- Jesam. Nazvao sam i zahvalio se na podršci njemu i cijeloj Upravi.
Tribine će vjerojatno biti prazne do kraja godine...
- Bez publike je teško igrati, huk s tribina je najbolji motivator. Zanima me reakcija navijača, ali želimo nastaviti igrama, pristupom i pobjedama kao dosad, a dok je tako bit će navijači uz nas. Živjeli su dvije godine u deliriju, želimo da ostanu na istoj valnoj dužini.