Dinamo je krenuo u “rat protiv korone”. Dosta je bilo pauze i treninga u kućnim uvjetima, od ponedjeljka su Dinamovi nogometaši u punom pogonu. Dobro, ne baš punom, sve u skladu s uvjetima koje moraju poštivati.
Maksimir nudi suprotstavljenu sliku. S jedne strane izvana, oblijepljen trakama sa zabranom pristupa djeluje sablasno, poneko razbijeno staklo, odvaljen komad betona, nešto je što je i prije potresa bila prepoznatljiva kulisa. No, s druge strane travnjaci su tip-top, stanka od nogometa im je godila, Hitrec opet izgledao kao teren za nogomet, a ne hrvanje u blatu, osposobljen je tzv. kadetski teren kod Borongaja, sve uredno podšišano i dotjerano. Upravo na Hitrecu i tom kadetskom terenu prvi su dan trenirali Dinamovi nogometaši, po prvi put pod paskom Igora Jovićevića. Ali, da bi uopće mogli ući u krug stadiona, svi koji rade i koji su morali biti tamo, od igrača i trenera do klupskog osoblja, morali su proći “check-point” kod rampe.
Dvije su sad kućice, u ovoj novoj, zaštitar Mario pod punom opremom (maska, rukavice, vizir...) svakome tko želi proći mjeri tjelesnu temperaturu beskontaktnim toplomjerom. Tolerira se do 37,2 stupnja, iznad toga, nema prolaza. Kako smo čuli, nitko nije “pao” na testu. Valjda neće ni ovih dana kad počne pravo testiranje na virus, što je prema propisanim mjerama klub dužan učiniti.
Najiskusnija petorka
Treniralo se, dakle, u grupama, na dva terena, u tri termina. Svaka grupa sa “svojim” trenerom, raspoređeni su Krznar, Peternac, Marina, Štefanić i Žufić koji radi s vratarima, Jovićević jedini smije provjeravati što se događa na ostalim terenima, iako i on ima svoju grupu. Njegovu petorku, vjerojatno nije slučajno, čine najiskusniji Dinamovi nogometaši kapetan Ademi, zatim prva napadačka violina Petković, stoperski duo Dilaver i Theophile te Leovac. S njima je radio na Hitrecu, dočekao ih je s maskom na licu, dok je oružar Tomislav dezinficirao sva sredstva za rad. Nema kontakata i klasičnih zagrljaja, pozdravio ih je Jovićević svakoga pojedinačno “rukovanjem laktom”, mjesta za istezanja bila su na potrebnom razmaku, Jovićević je održao uvodni govor i tada su počeli trenirati.
Prvo bez lopte
- Aki - obratio se novi trener kapetanu Ademiju - sad nema lopte, bit će je nakon 35 minuta treninga. Volim je, volim loptu najviše na svijetu, ali prvo ćemo raditi bez nje - govorio je Jovićević Ademiju.
Da ne pomislite da nismo držali razmak ili “kontaminirali” područje, pratili smo taj dio treninga iza maksimirske ograde, na sigurnoj udaljenosti. No, čuli smo i vidjeli taj uvodni trening, objašnjavao je Jovićević igračima i da nije dobro da sad odmah puknu loptu 35, 40 puta nakon tolike stanke, da bi mogli ubrzo osjećati posljedice.
Inače, još jedna zanimljivost, koja otkriva kako je teško provoditi plan treninga u ovim uvjetima. Naime, jedna od preporuka, da ne kažemo zabrana, liječnika, HNS-a, epidemiologa... svih onih koji daju odobrenja za treninge nogometašima (ne samo Dinamu) jest da igrači ne udaraju loptu glavom!
Jer, neka jedan šutne znojnom glavom, pa onda drugi, tako se virus lako može prenijeti. Nismo jučer u kratkom promatranju opazili da je itko i udario loptu glavom, no ionako je bio uvodni dan, lopta se koristila tek na kraju grupnog treninga. Kako će se suzdržavati kad treninzi postanu ozbiljniji i detaljniji? Puno je još izazova pred trenerima i igračima, no glavno da je krenulo!