Taman kad pomisli čovjek da ih ekipa iz HNS-a ne može više iznenaditi, oni se potrude da vas razuvjere. Doduše, iznenađenje nije to što je “komitet” HNS-a izglasao još jednu smjenu sudačke vrhuške. Najveće iznenađenje jest što oni i dalje pokušavaju uvjeravati javnost da to čine za boljitak hrvatskog nogometa, odnosno pravednije suđenje.
Sve to uz primitivnu verziju standardnih nametanja volje nekolicine trenutno moćnijih aktera HNS-a, kojima se praktično nogometna Hrvatska smije. Najveći problem te Hrvatske, nogometne, jest da najnovija smjena sudačke komisije nije za smijanje, nego za plakanje nad sudbinom najpopularnijeg sporta u Hrvata. Koji u takvom statusu neće dugo moći opstati jer količina nelogičnosti koje nameću oni koji donose odluke svakim danom tjera sve više “normalnih” ljudi od nogometa...
Izvršni odbor HNS-a, bez formalnog predsjednika Davora Šukera koji je u Americi, s praktičnim inicijatorom nove mliječne revolucije Damirom Miškovićem, koji je u Emiratima, odlučio je smijeniti dopredsjednika IO HNS-a Antu Kulušića s mjesta sudačkog šefa. Već u ovoj kompoziciji riječi, gdje jedna institucija smjenjuje svog dopredsjednika zbog druge komisije, a na inicijativu drugog dopredsjednika koji je predsjednik kluba koji se buni na suce, dok treći dopredsjednik demonstrativno prosvjeduje i javno se distancira od te odluke, sasvim dovoljno ukazuje kakav je to cirkus.
On prima obrise vrhunca Monty Pythonovskih okvira kad spoznamo da smijenjeni šef sudaca ostaje dopredsjednik HNS-a i dalje delegira kontrolore suđenja!? Uz nadopunu da je drugu mliječnu sudačku revoluciju poveo čovjek, Damir Mišković, koji je prije skoro pet godina dao ostavku na sve funkcije u HNS-u zbog suđenja suca (utakmica s Dinamom) koji se danas smatra kandidatom da naslijedi smijenjenog Kulušića, Šimunović-Vučemilovića...
Zdravorazumskoj logici u ovoj farsi doista nema mjesta. Kao takvoj joj je deplasirano analizirati uzroke i posljedice, i još više je suvišno tretirati epiloge na sudačko pitanje.
Onog dana kada je HNS oduzeo autonomiju sudaca, kao što je ukinuo samostalnost Udruge klubova, tada je uveo eru prevlasti pojedinaca koji nameću svoju volju i interese velikoj većini hrvatskog nogometa. I za takav odnos snaga nisu krivi pojedinci koji drmaju HNS-om, nego su najveći krivci upravo svi ostali, većina HR nogometa, koji dopuštaju da oni rade apsolutno što god žele. Oni ukidaju Udruge, utječu na izbore izbornika, odlučuju o sustavu natjecanja kako njima odgovara, određuju pravila natjecanja kako im paše, uvode druge momčadi u drugu ligu jer im je trenutni interes, ukidaju juniorske lige jer su im suvišne pa ih vraćaju kad preko njih moraju u UEFA Youth ligu, kao što sada planiraju jedinstvenu treću ligu i ukidanje drugih momčadi prvoligaša... Nepregledan je niz odluka koje su interesne, a nemaju osnovne stručne argumentacije za korist hrvatskog nogometa...
Sudačko pitanje u Hrvatskoj, od poraća (1995.) je glavni poligon nametanja volje moćnika, svjesnih da s tom prevlasti najjednostavnije utječu na hijerarhiju odnosa u domaćem nogometu. Ta matrica je dovela do toga da hrvatski sudac ima status izvan granica kao koronavirus. Svi drže distancu od naših sudaca, nema ih na mapi kad je u pitanju UEFA ili FIFA turnir, iako funkcioniraju u zemlji koja ima brončanu, odnosno srebrnu generaciju. To ne znači da moraju imati status svetih krava, ali vrlo jasno naznačuje da u Hrvatskoj nogometni talent, znanje i potencijal debelo nadilazi ovu razinu zdravorazumske vulgarnosti nogometnog upravljanja.
I zato uopće nema dvojbi da bi Hrvatska pored velikana igre mogla iznjedriti, još i lakše, vrhunske suce. No, kako u tome ne prevladava stručnost, poštivanje propisa i pravednost, nego za napredak u HR nogometu sucima glavni adut mora biti gotovo prostačka razina podređivanja neimarima te servilnosti, nije nimalo čudno da ili pristaju na takav odnos ili jednostavno budu maknuti s lista.
Ova smjena ama baš ništa neće promijeniti u sudačkom pitanju iz našeg malog nogometnog sokaka. Nju su inicirali i proveli isti ljudi koji su već mijenjali prijašnje komisije, suce te svaki put požele to učiniti kad zasmetaju njihovim interesima. Uopće nije važno to što se u javnosti drži ključnom odrednicom ove smjene da je to samo front protiv nabujalih ambicija Osijeka, kao ni najava da taj klub s Hajdukom priprema inicijativu novog pokretanja Udruge prvoligaša.
Najvažnija je činjenica da u HNS-u iznova interes nogometa Hrvatske gubi snagu u odnosu na partikularne interese. Oni koji već dugo godina generiraju tu politiku su najodgovorniji što je, između ostalog, neriješeno i sudačko pitanje. Takvi onda to pitanje ne mogu niti rješavati...