Tek su mu 42 godine, svojedobno je bio mlada trenerska zvijezda, osvježenje na HNL sceni, a već je prošao toliko toga. Još jedan Dinamov junior, igrač koji nije u Maksimiru uspio napraviti karijeru, nije nikad sjeo niti na modru klupu, iako je bio u konkurenciji. Sad će, pomalo neočekivano, zasjesti u fotelju šefa škole. Neočekivano, jer Kopića je malotko zamišljao u fotelji, slovio je uvijek za radnika na terenu, onoga koji zasuče rukave i radi, jednog od onoga koji je odlučio da mu je budućnost uz teren, a ne uz laptop i mobitel negdje u uredu. Nedavno, Kopić je, prema pisanju ciparskih medija, bio i kandidat za tamošnjeg izbornika nakon, očito, dobrog posla u Pafosu.
No, korona je odgodila ili otkazala sve aktivnosti pa tako i tu priču, Kopić je "skrenuo" s trenerskog puta i pristao doći na mjesto šefa Akademije. Mnogi će reći da se radi o najstresnijoj funkciji u Maksimiru, nema puno slave i glamura, nekad se rezultati vide tek nakon nekoliko godina, ali ima puno poziva, pritisaka i interesa sa svih strana, od klupskih do privatnih. Menadžeri, roditelji, sami igrači, treneri, klupski čelnici... između svega toga treba balansirati.
Igračku je karijeru završio rano, s 27 godina u Hrvatskom dragovoljcu. U HNL-u je odigrao samo jednu sezonu, u Marsoniji, s Olićem, bio je i u mlađim selekcijama. Vrlo brzo je započeo i s trenerskim poslom i to u Dragovoljcu. Između ostalih u starijim je pionirima trenirao i Marcela Brozovića. U prvoj momčadi HD-a bio je pomoćnik Stjepanu Čordašu i Vjeki Lokici, prvi samostalni posao bila mu je klupa Zagorca iz Krapine u 4. HNL. Potom je napredovao do Segeste i Druge HNL, u Lučkom je bio pomoćnik Draženu Biškupu, a onda je postao i prvi trener toga prvoligaša. I tu ga je prvi put upoznala šira javnost, u prvoligaškoj sezoni slavio je protiv Hajduka na Poljudu (1:2), bio je nakon toga u Cibaliji, a zatim i u Zagrebu. U toj epizodi prepustio je mjesto formalnog prvog trenera Draženu Mediću, iako je on, zapravo, obavljao veći dio posla, što su Kopiću u trenerskim krugovima mnogi zamjerili, smatrajući kako je time diskreditirao sebe i struku, da nije kontroverznom klupskom čelniku trebao dopustiti takav hir. No, Kopić je otišao od Medića, u Koprivnicu i na klupi Slavena Belupa postao hit-trener HNL-a. Stigao je do finala Kupa gdje ga je jedva pobijedio Dinamo, slavio je protiv Modrih u prvenstvu, pobjeđivao favorite. I tako došao i u krug potencijalnih trenera Dinama.
Zdravko Mamić otvoreno ga je hvalio, nudio mu da dođe "u sustav", što je tada značilo, između ostalog, i klupu Lokomotive. Nije se dogodilo, kao što se nije dogodilo niti da Kopić sjedne na klupu Dinama. Bio je kandidat i nakon odlaska Zorana Mamića, međutim, stigao je Cico Kranjčar, a Kopić stavljen "u red" za neke druge izbore. Međutim, nije čekao novi poziv, već je otišao drugim putem, u Hajduk. Intenzivno je bilo razdoblje na Poljudu, Kopić je pobijedio Modre u Maksimiru, izborio još jedno finale Kupa, opet protiv Modrih, ovog puta u Vinkovcima. Bila je to utakmica u kojoj je Nenad Bjelica (u)lovio svoj prvi trofej s Modrima, pobijedio je Dinamo 1:0, a nakon utakmica najviše se na Poljudu pričalo o suđenju Marija Zebeca i njegovim odlukama na štetu Hajduka. Kopić se u te rasprave nije previše upuštao, okrenuo se novoj sezoni u kojoj je imao velike planove. Međutim, Hajduk je u dramatičnoj završnici u kolovozu ispao od Steaue iz Europe, a nakon remija sa Slavenom Belupom Kopić je napustio Poljud. Ubrzo se preselio na Cipar, na klupu Pafosa, odradio tamo 36 utakmica, sigurno je i sam zamišljao drugačiji put, pogotovo nakon početnih godina kad je zaintrigirao nogometnu javnost.
I sad stiže u Maksimir, na čuđenje mnogih, ne kao trener, već kao šef škole. Je li to početak neke njegove druge karijere, ili je "klupa" samo na čekanju do neke nove prilike. U svakom slučaju, sad je ušao u "sustav", tko zna, kako se u Dinamu sve brzo mijenja, možda jednom sjedne i na klupu Modrih. Ipak su mu tek 42 godine.