Kada smo prije dolaska Antonija Čolaka u Rijeku pitali Romana Bezjaka, njegovog nekadašnjeg suigrača i bivšeg igrača, kome je Čolak po igračkim karakteristikama najsličniji, slovenski reprezentativac usporedio ga je sa samim sobom. I nije puno pogriješio...
U prvoj riječkoj sezoni Bezjak je nakon osam kola imao šest golova na svom kontu, u drugoj, do odlaska, sedam u sedam nastupa uz još dvije asistencije, a i požrtvovni način igre se poklapa.
Prvi ljevicom
Antonio Čolak je na tom tragu, u prvih osam prvenstvenih nastupa za Rijeku postigao je pet golova i pet asistencija, a Rijeka u njemu, nakon Benka, Kramarića, Bezjaka i Gavranovića u napadu dobila još jednu itekako značajnu figuru za svoj način igre. Čolak nosi dubinu, zna zadržati loptu, kvalitetno radi pritisak na zadnju liniju suparnika i taj udio u momčadskom napadanju Rijeke je doista značajan, ali što je najvažnije - zabija golove.
- Ovaj u Koprivnici mi je prvi lijevom nogom otkad sam u Rijeci. Dosadašnja četiri su bila desnom, sada moram početi zabijati i glavom - smije se dobro raspoloženi napadač Rijeke. - Do sada stvarno imam razloga za zadovoljstvo, ali do kraja prvenstva ima još osam utakmica i volio bih tako nastaviti u ogledima koji slijede. To je moja ambicija i motivacija, da momčad napreduje, da se razina igre diže i da ja kao dio svega toga pružam doprinos.
Slično kao u Bundesligi
Golovi Rijeke, a možemo reći za većinu ovog proljeća, plod su suradnje, nema, kako Kek to voli reći, “one-man benda”.
- Kada dođeš u novu sredinu nikad ne znaš kako će sve biti, ali brzo sam osjetio dobru atmosferu u momčadi, da svi igrači teže napretku i mislim da to dobro izgleda za ovaj kratki period koji smo skupa. S Heberom, Acostyjem, Pavičićem, pa i svim veznim igračima se dobro slažem na terenu. Meni odgovara što me traže u igri kao špicu, a golovi dolaze i kao plod rada s treninga.
I Čolak puno radi za momčad, nije tip napadača koji će čekati priliku.
- Takav je moj način igre i drago mi je što pomaže momčadi. Uostalom, moj prvi zadatak je da momčad bude efikasna, ne da samo ja budem taj koji će zabijati golove. Ako mogu asistirati ili barem svojom kretnjom otvoriti prostor nekome za pogodak ja sam zadovoljan jer to je moj posao. Kada sam došao nisam si postavljao imperative, ali imao sam dobar osjećaj od prvog dana. Nije me prevario.
Dojam je i da se njegovo iskustvo iz Njemačke dobro uklopilo u zahtjeve Matjaža Keka. Bojan Prašnikar je trenera Bijelih jednom prilikom opisao kao trenera balkanske lucidnosti i germanskog pristupa.
- Puno mi pomaže iskustvo koje sam donio iz Njemačke, ali vidio sam da i od Keka mogu puno naučiti. Što se tiče rada i načina igre puno je sličnosti s onime što se tražilo u Bundesligi, moj je osjećaj da sam došao u pravu sredinu i kod pravog trenera da se pripremim za nešto više.
Po staturi i načinu igre Čolak dosta podsjeća na Mandžukića...
- Mandžukić i Olić su mi svojim radom na treningu, ali i svime što su radili za momčad na utakmicama, pokazali koji je put. Znamo gdje sada Mandžukić igra, gdje je Olić igrao i meni su bili nekakav putokaz da i ja mogu uspjeti. Rijeku vidim kao stanicu na tom putu, nadam se da se mogu približiti onome što su oni ostvarili. Takav način igre u svakoj me utakmici doveo u situaciju koja je opasna, u svakoj sam imao svoje prilike odnosno znao sam prepoznati trenutak za biti opasan.
Odrastao je u Njemačkoj pa mu je dolazak u Rijeku jedan od prvih dužih susreta s Hrvatskom.
- U Rijeci se osjećam kao doma, a najsretniji sam što mogu pričati hrvatski. S Gorgonom pričam njemački, od Acostyja učim talijanski, čak sam i knjigu kupio kako bih brže naučio. Volim učiti jezike, u Njemačkoj sam završio gimnaziju, ali kada sam postao profesionalac odgodio sam upis na fakultet. Ali jednog dana, tko zna...
Nikad se ne zna...
Uvjerili smo se na pripremama u Portugalu da je izrazito pozitivan tip, rijetko kad ga se može vidjeti da nije nasmijan.
- Životni moto mi je da budem uvijek pozitivan, radim sve što mogu da budem sretan. I život u Rijeci pomaže, kada u gradu sretnem navijače pa osjetim podršku. Stvarno je bio dobar potez dolazak u Rijeku. I liga je dobra, mislim da se u globalu igra dobar nogomet.
Završili smo s ovosezonskim ciljevima. Do kraja prvenstva cilj je uhvatiti Hajduk na drugom mjestu, ali kaže Čolak da ne odustaje ni od nečeg više.
- Nikad se ne zna što se može dogoditi. Pričali su mi dečki koji su tu bili prošle sezone da su imali osam bodova prednosti pred Dinamom pa da se na svaku utakmicu gledalo da treba pobijediti kako se prvenstvo ne bi zakompliciralo. Razmišljat ćemo o sebi i boriti se da osvojimo što više bodova - zaključio je Antonio Čolak.
Nisam tip koji bi namjerno nekoga udario
Antonio Čolak bio je u središtu scene koja je jučer bila jedna od glavnih vijesti na brojnim portalima koji su prikazivali nimalo lijepe trenutke Bruna Gode kojem se ukazuje liječnička pomoć nakon što je ostao bez svijesti. Čolak je pokušao napraviti škarice, Goda izbiti loptu…
- Mislim da se i na snimci vidi da ja gledam samo loptu, da nije bilo nikakve namjere da ga udarim. Ja sam želio zabiti gol, on spasiti situaciju i ispalo je nezgodno. Potražio sam ga nakon utakmice, kada smo se vratili razmijenili smo si poruke. Osjetio sam potrebu da provjerim kako je, a bio sam sretan kada je rekao da mu je već navečer bilo bolje. Nisam tip koji bi namjerno nekoga udario, jednostavno ispala je takva situacija... - rekao je Čolak.