Nikola Vlašić nova je velika zvijezda Hajduka. Nema spora, Bijeli su dobili pojačanje za sljedeću sezonu. Pritom nije pretjerano kazati - Vlašić je novi Pašalić!
- U pravu ste ako mislite na broj. Imaju isti broj na dresu - dodat će glasnogovornik Ante Bilić uz široki osmijeh.
Slišković, Pašalić i Vlašić, tri “osmice” Hajduka. Baka najveći, nedodirljiv. Pašalić predstavnik novog vala kojem Vlašić “ozbiljno” prijeti u ulozi izazivača trona mladih zvijezda Hajduka u novijoj povijesti. Pašalić je završio u Chelseaju, a nastavi li Vlašić kako je krenuo i njegova je karijera u sličnim visinama.
Ali, da se ne bavimo proročanstvima, posvetit ćemo se aktualnom trenutku koji također ima opasno dobru dimenziju budućnosti. Jer, s Nikolom Vlašićem smo razgovarali u zrakoplovu kojim su se Bijeli vraćali iz Dublina. S Tudorom na 10.000 metara u polasku, a s Vlašićem u povratku. I nije pritom pretjerano ponoviti istu sintagmu, “Europa je pod nogama”. Doslovno i figurativno, jer Vlašićev pogodak u Irskoj doveo je Hajduk pred vrata 3. pretkola.
Igrač koji je zbog ozljede Tina Sušića u posljednji trenutak ušao u startnu postavu ostvario je svoj san u Dundalku. I to ne jedan san, jer srušio je dva rekorda, sve se poklopilo Nikoli Vlašiću u njegovu debiju u bijelom dresu.
- Uvijek se nadam najboljem i prije utakmice sam mislio: “ajme da je postići zgoditak”. Ali, nisam to smio naglas kazati. Čak štoviše, malo sam se preplašio, protrnuo sam kada sam čuo svoje ime u početnom sastavu. Nije to obična utakmica, bila nam je izuzetno važna - ispričao je Vlašić onako dječačkim, posve iskrenim glasom.
- Ali, prošla me trema čim sam izašao na teren.
Može se reći da je umjetna trava jedino za Vlašića bila znana podloga, jer u juniorskom i kadetskom pogonu Bijelih navikao je igrati na takvoj podlozi. Ali ipak, brzo ide život. Možda i prebrzo. Još je prošle godine Vlašić bio golgeter kadeta.
- U nešto više od šest mjeseci došao sam od kadeta do europske utakmice u seniorima. Istina, brzo mi ide karijera, ali moram se što prije priviknuti na sve što se oko mene događa. I samo gledati prema naprijed.
Zrelo priča Nikola, sa 16 godina i 288 dana, kako je izračunao pedantni Ante Bilić, najmlađi Vlašić je novi rekorder Bijelih. Najmlađi hajdukovac po nastupu u Europi, najmlađi i po pogotku u europskim natjecanjima. U Dundalku je ušao u klupsku povijest, međutim, Vlašićeva zrelost očitava se i u činjenici da rekordi nisu njegova temeljna preokupacija.
- Dobro je znati da si rekorder, ali rekordi nisu detalji koji me opterećuju. Želim napredovati. Igrati i zabijati. Prošle godine sam postigao 17 golova, 10 u kadetima i 7 u juniorima. Dobro sam krenuo i u seniorima. Čak i na poziciji desnog veznog, premda je meni lakše igrati na lijevoj strani. Međutim, igram bez pogovora sve što trener kaže.
Kako je postignut gol koji je stavio snažan i dubok pečat na pobjedu Hajduka u Irskoj, već je opisano u dnevnom tisku. Ali, nam je Vlašić ponudio svoj doživljaj.
- Gledao sam kuda ide Kouassi, pratio ga i dočekao loptu u trku na nekih sedam-osam metara. Uhvatio sam loptu volejom, snažno iz prve. Nisam oklijevao, jer znam da je udarac iz prve najteži vrataru za branjenje. Bio sam presretan, skočio bih do neba od sreće.
Skočio bi više i od sestre Blanke, a to je već nešto. Jer, zna se koliko Blanka skače. I ovog puta je Blanka skakala, ali kao i Nikola, od sreće.
- Nismo se čuli, ali ne sumnjam da je skakala, ha-ha... Svi su moji sretni. Tata mi se prvi javio poslije utakmice. Rekao mi je da je ponosan na mene i moju igru. Jasno, nije imao gdje gledati utakmicu, samo je pratio tekstualni prijenos. Šteta. Volio bih da me tata mogao gledati na TV-u, jer znam koliko skrbi za mene.
Koji je cilj ove sezone?
- Igrati što bolje. I neću se umisliti nakon jednog gola. Toga se nitko ne treba plašiti.