Nema dvojbe da je Igor Tudor prvi izbor Marija Stanića za klupu Hajduka, no još uvijek nema potvrde da je 41-godišnji Splićanin obavio ozbiljnije razgovore. To je u neku ruku logično jer je i Stanić tek svježe prihvatio voditi struku poljudskog kluba. Svakako će se ta Tudorova dvojba, hoće li ili neće krenuti u pregovore, morati brzo razriješiti. Drugi dio sezone počinje već krajem siječnja, a pripreme odmah nakon Nove godine. Dotad valja slagati kadar i spremiti se za pripreme.
Igor Tudor se, barem je takav dojam, pita koliko je racionalno ući u drugu rundu trenerskog poslanja u Hajduku. Još kao igrač bio je prilično brz u važnim odlukama pa se ponavljanje takvih situacija i u relativno kratkom trenerskom stažu može smatrati dijelom njegove osobnosti. Iz Hajduka je već s 19 godina otišao u Juventus. S 30 godina, zbog nepremostivih problema s gležnjem, morao je zaključiti aktivnu karijeru. Ubrzo je počeo raditi kao pomoćni trener, pa se spustio u omladinski pogon, da bi 2012. godine bio i asistentom izborniku Igoru Štimcu. Devet mjeseci kasnije, u travnju 2013., postao je prvi trener Hajduka te do kraja sezone osvojio je Kup Hrvatske. Posljednji trofej Hajduka...
Nakon 22 mjeseca na klupi Bijelih ovaj veliki pobornik sustava 3-5-2 napustio je Hajduk. Od ljeta 2015. do prosinca 2017. godine promijenio je tri inozemne klupe: grčkog PAOK-a, Karabükspora i slavnog Galatasaraya. Zanimljivo, iako je upravo u velikanu iz Istanbula ostvario najveći prosjek bodova (1,79 po utakmici), održao se 10 mjeseci. Na kraju te sezone prihvatio je misiju spašavanja Udinesea i kroz četiri utakmice uspio u naumu. Nije ostao u Udinama jer se nije dogovorio s upravom kluba, koja će ga, zanimljivo, na proljeće iste sezone pozvati da još jednom spasi potonulu momčad iz Friulija. Opet je uspio, ovaj je put potpisao novi ugovor, na godinu dana, ali su se slijedom loših rezultata Tudor i Udinese iznova razišli krajem listopada.
U hodogramu njegove trenerske karijere strši podatak da je u četirima od šest angažmana (dva puta Udine, Galatasaray, Hajduk) prihvaćao posao u proljetnom dijelu sezone. Jedini klub u kojem je odradio sezonu od početka do kraja bio je upravo Hajduk.
Sve nas to upućuje na prilično nemirnu liniju razvoja njegove trenerske karijere, što je vidljivo i po šest angažmana u šest i pol godina.
Nema dvojbe da Tudor, kao i svi hajdukovci, Poljud vidi kao poseban hram u kojem odluke nerijetko padaju snagom srca i emocije, a manje s raciom. No možda je vrijeme da Tudor počne više gledati što je mudro za njegovu karijeru i kako to onda iskoristiti. Možda je to opet Hajduk, na dužu stazu, možda nije. On mora odlučiti, ali i biti siguran u svoju odluku, jer samo tako može kvalitetno obavljati posao. Pogotovo u vrlo zahtjevnoj splitskoj sredini. Za sada je još uvijek ugovorom vezan s Udineseom (do lipnja 2021.), ali Tudor je do sada već pokazao da mu novac nije presudan u odlukama. Pogotovo ne kada je u pitanju prva i najveća ljubav - Hajduk...