Pred samo 419 gledatelja, uz hladno i vjetrovito vrijeme, Inter je pobjedom osigurao osmu poziciju, a Istra 1961 će, vjerojatno, u doigravanje. U tehnički slaboj utakmici, gdje je grč zbog rezultata sputao pogotovo domaće, gosti su iz Zaprešića bili dovoljno organizirani i solidno čvrsti u obrani te su se opredijelili za protunapade da bi prijetili Čondriću.
U igri gdje su treneri napunili sredinu, sa po 5 Cvitanović a, 6 igrača Toplak, podosta se preskakalo središnjicu. Rezultiralo je rastrganom igrom napose domaćih igrača, iako niti gosti nisu bili uvjerljiviji u kombinatorici. No, svaka minuta koja je prolazila u takvom nogometu bila je prednost više za staloženost Zaprešićana i porast nervoze kod Istre.
Slabost domaćih u obrani materijalizirala se u 36.minuti. Tsonev je prebacio dva stopera na lijevoj strani obrane Istre, a to je iskoristio brzonogi Serderov. Pobjegao je u kazneni prostor i onda sa desetak metara iskosa pogodio suprotni kut. Velika radost gostiju bila je logična. Taj gol već im je osigurao ogromnu prednost, jer bilo je jasno da Istra nema ni približnu snagu da poentira za tri gola prednosti. Štoviše, ona je djelovala odveć jalovo u napadu da bi pružila dojam da uopće može postići pogodak. Nekoliko sporadičnih polu-prilika, od kojih je najbolje djelovala ona Perića-Komšića, bile su sve što su u prvom dijelu Zeleno Žuti uspjeli napraviti…
Naravno, malobrojna domaća publika nije bila zadovoljna viđenim te je bilo povika negodovanja prema Zeleno Žutim igračima.
U nastavak je Igor Cvitanović krenuo sa promjenom u napadu. Mladog Perić-Komšića, zbog ozljede zamijenio je Adrian Fuentes. U prvim minutama činilo se da je Istra življa. No, kako je dalje tekla igra tako se i taj dojam topio pred jalovošću koju su pokazivali domaći nogometaši. Jednostavno nisu mogli izvesti neku suvisliju i organiziranu akciju, pa se sve svelo na individualne pokušaje. Silni centaršuti u sredinu obrane gostiju nisu dali ploda jer su tamo stoperi Intera prije svega u skoku odlični Šimunec dominirali. Ulazak Savia donio je rošadu u taktičkoj postavci Puljana, ali se dinamika igre nije promijenila.
Istina, dojam je bio da su domaći pojačali pritisak na gol gostiju, ali to nam se više učinilo kao svjesno prepuštanje središnjice od strane Intera nego namet Istre. Sa Savio na jednom i Iglesiasom na drugom boku Zeleno Žuti su nastojali probiti obranu gostiju i uposliti dva centarfora, Fuentesa i Miereza. Kad bi u tome i uspjeli ti su centarštuti bili lagani i lak plijen za Matkovića ili izbijanje lopte Interovih braniča. Cvitanović je potom dodatno pojačao napadačku liniju, ubacio je Laukžemisa, ali ništa nije pomoglo. Štoviše, stvorena je još veća gužva u kaznenom prostoru gostiju, gdje nije bilo ni prostora a ni vještine Zeleno Žutih da ozbiljnije pucaju prema golu…
Naposljetku utakmica je išla svome kraju u rezignaciji domaćih gledatelja, a najglasniji nam se činio Samir Toplak. Iako su njegovi vodili, igrali čvrsto, a za suđenje se (valjda) nije imao što buniti, Toplak je kontinuirano urlao i ljutio se na svoje igrače…
Kako god Inter je bio bolji za jedan ali zlata im vrijedan pogodak i ostvario je ostanak u ligi. U utakmici teškoj za gledanje Istra je spoznala da su joj kvalifikacije na pragu…